Od Ljermontova do Jesenjina; od Pasternaka i Jevtušenka; od Gogolja do Belog; od Dostojevskog do Leonova; od Tolstoja do Šolohova - za ove ruske pisce Puškin je, kako je svojevremeno konstatovao Gorki, početak svih početaka.
Tek što je stupio u život Puškin je ispoljio jednu od najsnažnijih osobina svog karaktera. Veoma mlad iz prastare boljarske porodice, sin Sergeja Ljvoviča, ulazio je u život s odličnim izgledima na uspjeh, u diplomatskoj službi pri petrogradskoj “Kolegiji inostranih poslova”. Petrogradske godine mladog Puškina (1818-1820), bile su doba bezbrižnog života punog zadovoljstva u krugu "zlatne mladeži", najvišeg prestoničkog društva. Neobuzdana priroda pjesnikova, koja nije trpjela nikakve konvencionalne okove i prepreke, vanredno smjeli stihovi protiv cara, učestvovanje u tajnim organizacijama, i otvoreno druženje s predstavnicima revolucionarnog pokreta izmijenili su Puškinov životni put. Sve ovo nije moglo proći bez presudnih posledica.
Na zauzimanje pjesnika Karamzina i Žukovskog progonstvo u Sibir Puškinu je zamijenjeno blažom kaznom, i mladi pjesnik se maja 1820. godine našao kao izgnanik u na jugu države u tek anektiranoj Moldaviji. Tu se kod Puškina javila ideja o romanu u stihovima, u kojem pjesnik počinje sa odstojanja i kritički da sagledava život i društvo koje je bio prinuđen da ostavi. U Kišinjevu, maloj moldavskoj varoši, 9.maja 1823. godine pjesnik je napisao prve strofe romana u sihu "Evgenije Onjegin". Puškin se iz progonstva vraća u svoje rodno selo Mihajlovsko i ponovo se sastaje s familijom. U Mihajlovskom nastaju najbolje glave “Evgenija Onjegina”, poglavlja prožeta nacionalnim duhom, izvanredne slike ruske prirode i ruskog života. Pjesnik je u punoj stvaralačkoj zrelosti. Godine 1826. dolazi u Moskvu. Potekli su divni stihovi o Moskvi u sedmoj glavi “Evgenija Onjegina”. S pjesnikom u Moskvu preselila se i pjesnikova muza (kako on sam na jednom mjestu kaže), a za njima je i junakinja romana, Tatjana,prešla u prestonicu. Stroga cenzura, kojoj su bila podvrgnuta Puškinova djela, učini da pjesnik ponovo ode iz Moskve. Puškin je 1829. godine otputovao na Kavkaz. Na Kavkazu u rusko-turskom ratu nalazio se u to vrijeme i pjesnikov brat Lav, i mnoga druga pjesniku bliska lica, koja su bila tamo upućena zbog učešća u revolucionarnom dekabrističkom pokretu. Učestvovao je u jednom okršaju i umalo nije poginuo. Sa Kavkaza se vraća u Moskvu i prosi Gončarovu drugi put, pošto je prvi put bio odbijen. Ovog puta je dobio pristanak. Na kraju se ispostavilo da je Natalija Gončarova bila fatalna žena po njega. Puškin gine u dvoboju 1799. godine.
“Evgenije Onjegin”
“Evgenije Onjegin” je zaista bio - kako je to rekao Bjelinski - "najmilije Puškinovo djelo, najvoljenije dijete njegove mašte. Tu je sav život, sva duša, sva njegova ljubav. Tu su njegova osjećanja, pojmovi, ideali."
Obuhvatajući vrijeme izmedju 1819. i 1825.godine, Puškin je u “Evgeniju Onjeginu” dao umjetnički presjek ruskog društva u jednom od najzanimljivijih momenata njegovog razvoja. Kao u nekoj enciklopediji, tu je zahvaćen čitav ruski život dvadesetih godina devetnaestog vijeka, svi društveni slojevi od najviših plemićkih krugova do seljačkog staleža; tipične sudbine i tipični likovi ruskog društva onog vremena, od visoko obrazovanog intelektualca do dadilje. Vremenski tu je obuhvaćena mladost i prezrijevanje jedne generacije a prostorno čitava skala slika, od prestoničkih prizora do izvanrednih pejzaža ruskog sela i šarenog goblena Onjeginovog putovanja kroz Rusiju do Kavkaza i Krima. Ali roman nije svjedočanstvo samo o materijalnom svijetu svog vremena. “Evgenije Onjegin” je ogledalo vaspitanja, lektire, političkih i kulturnih stremljenja, tipičnih za čovjeka ovog doba.
Odlomak:
I Tanja je pomalo stala,
Svakoga dana i sve više,
Da shvata oonog, bogu hvala,
Za kime mora da uzdiše
Po volji moćne sudbe svoje.
Taj tmurni, kobni čudak – ko je?
Nebeski stvor il’ ada trag?
Taj anđeo, taj nadmen vrag,
Šta je on? Eho drugih ljudi?
Je l´ Moskov s praznom dušom taštom
Pod Haroldovim crnim plaštom,
Il´ prazni tumač tuđih ćudi?
Da l´ rečnik modnih reči nije?
Je l´ parodija Evgenije?
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
