Umjesto da proučava literaturu, odlučio se da je sam stvara.
Već u ranoj mladosti ističe se kod njega težnja da služi tuđem djelu, da ga prenosi i tumači, i tako upoznaje druge sa njim. On prevodi poeziju velikih pjesnika, francuskih i engleskih, i piše o njima, i postaje tako posrednik u modernoj evropskoj literaturi.
Mnogo je putovao, smatrajući da je putovanje za pisca najbolji način da obogati svoje životno iskustvo i razvije svoje podsvjesne stvaralačke snage u sebi. Svuda je sticao prijatelje, gajeći prema prijateljstvu pravi kult. Herman Hese ga je nazvao „majstorom prijateljstva“, a Romen Rolan je tvrdio da je „prijateljstvo bilo njegova religija“.
Svoj originalni književni rad Cvajg je započeo dvjema zbirkama lirskih pjesama, za kojima je došla sveska novela. Pisao je i drame, ali bez izrazitog dara za taj rod, iako je u Njemačkoj postao poznat upravo kao dramatičar.
Pripovjedač Cvajg proslavio se dvjema zbirkama novela: „Amok“ i „Zbrka i smutnja osjećanja“. Njegova djela brzo stiču svjetsku slavu i prevode se na desetine jezika.
Pisao je i zadivljujuće biografije, kao što su „Žozef Fuše“ i „Marija Antoaneta“. Najveći književni uspjeh i postigao je kao esejist i biograf.
Svoje i samoubistvo njegove supruge Lote u Brazilu, koji je veoma cijenio, opravdavao je nemogućnošću da dalje posmatraju uništavanje Evrope: „Pozdravljam sve svoje prijatelje! Neka još jednom vide zoru poslije duge noći! A ja, nestrpljivi, idem ispred njih.“
Često se u njegovim pripovijetkama ističe momenat preokreta, duševnog preobraćanja, kao u noveli „Fantastična noć“, gdje doživljaj jedne noći postaje odlučujući u životu jednog bonvivana koji je u kalu velikovaroškog podzemlja najednog shvatio čovjeka u sebi. U novelama se često nailazi na kritiku građanskog morala i društvene konvencije, ili ukazuje na prazninu ili izvještačenost mondenskog svijeta, koji je Cvajg dobro poznavao jer mu je po rođenju sam pripadao.
Pored vjernosti svojim principima i vizionarske evropske misli, i njegov precizan, elegantan, a opet jednostavan jezik, ostaje relevantan do današnjih dana.
Odlomak
„Jer onaj koji nikada nije osjetio magičnost jednog takvog trenutka, ne može razumjeti, kao što ni ja sâm prije pola godine nijesam mogao da shvatim, da su nekoliko beznačajnih i naoko jedva povezanih doživljaja jedne večeri u stanju da rasplamsaju jedan već ugasli život. Njega se ne stidim, jer me on ne razumije. Ko, međutim, zna ono skriveno, taj ne sudi i nema ponosa. Njega se ne stidim, jer on me razumije. Onaj ko je jednom sebe našao ne može ništa da izgubi na ovome svijetu. I ko je jednom u sebi shvatio čovjeka, razumjeće sve ljude.“
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
