Rođen je u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, 1933. godine. U Sarajevo je došao četvrt vijeka kasnije, sa zanatom bravara. Nije bio član sekcija, ni mladi pjesnik pionir.
Prvu pjesmu je napisao tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama, među kojima su “Zlatni kuršum”, “Pobednički krug”, “Šarena laža”, “Slobodni pad”, “Jetke pripovetke”, “Tumač tiranije”, “Bukvalno tako”, “Poezija”, “Šok soba”, četiri romana: “Gola seča”, “Kazneni prostor”, “Anđel do anđela”, “Davno i daleko”.
Studirao je uz rad. Prvu zbirku “Zlatni kuršum” objavio je 1958. godine. Na Televiziji Sarajevo je bio zapažen kao autor kultnih emisija “Šta djeca znaju o zavičaju”. Kada je izbio rat u BiH prešao je u Novi Sad gdje je od 1992. godine saradjivao na TV Novi Sad.
Duško je pisao teške pjesme na jednostavan način. Poznat je njegov manifest ’’bukvalizma’’. Kad ja kažem: "Otkako je Bog postojao ja postojim, onda je to bukvalno tako sve dok ne proradi tvoja asocijacija, koja je tvoj ključ, a ti njen katanac. Bukvalno tako", tako je govorio Duško kritičarima, prije svega. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gdje je najduže i stvarao. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola. Pop i rok muzičari sa prostora bivše Jugoslavije komponovali su muziku na osnovu niza Trifunovićevih pjesama. Smatra se da je komponovano i snimljeno oko 300 njegovih pjesama. Antologijske su, u izvođenju “Bijelog dugmeta” pjesme “Šta bi dao da si na mom mjestu”, “Pristao sam, biću sve što hoće”. Niz takođe velikih pjesama napisao je za Indekse, Zdravka Čolića, Arsena Dedića...
Vrijeme...Prolaznost u vremenu. Mi u vremenu. Život u vremenu. O tome je Duško Trifunović pjevao, o vremenu kad se ljubi, grli, uzdiše, suzi, tuguje, kad se razbija čaša posle dobre pjesme i kad se umire stotinjak puta na dan.
I zato će Duško uvijek ostati ‘’naš‘’ Duško, jer je on pjesnik iz komšiluka. Komšija koji progovori koju o životu, onako uz kaficu, a da ti kafica ne presjedne.
Uz njega smo rasli, voljeli, zaljubljivali se, ostavljali i bili ostavljeni, vjenčavali se i odlazili u vječnost, uz njegovu emociju tekao je jedan čitav život. Njegova bezvremenska zaostavština jeste činjenica da se njegove nezaboravne pjesme neprestano izvode kao nesumnjivo svjedočanstvo “tajne veze” Duška Trifunovića i publike, pjesme, koje će pjevati generacije koje još nijesu rođene, ali je emocija koju nose besmrtna.
Duško Trifunović, čovjek koga smo ostavili: Poznati književnik bio je napušten od svih, živio je u vozu. Preminuo je u Novom Sadu, 28.1.2006, gde je živio teškim izbjegličkim životom, i sahranjen je, prema vlastitoj želji, u Sremskim Karlovcima. Sahrana je okupila mnoštvo nezapamćeno u toj istorijskoj varošici.
SAMOĆA
Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.
Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
GREŠIO SAM MNOGO
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
