Porijeklom je iz stare svešteničke porodice. Poslije završene gimnazije u Vologdi, dvije godine je radio u fabrici kože, da bi 1926. došao u Moskvu na studije prava. Tu se uključio i u politički i u književni život. Međutim, početkom 1929. je uhapšen i osuđen na tri godine robije zbog rasturanja „Pisma Kongresu“ V. Lenjina. Po povratku u Moskvu 1932. nastavio je da se bavi književnošću, radeći, istovremeno, i kao novinar u nizu malih sindikalnih časopisa. Januara 1937. ponovo je uhapšen i osuđen na petogodišnju robiju u Kolimi, da bi 1943. opet, kao povratnik, dobio još deset godina – zbog antisovjetske propagande: nobelovca, emigranta I. Bunjina nazvao je ruskim klasikom. Iz logora je pušten 1951, ali bez prava napuštanja Kolime, gdje je radio kao bolničar. Poslije dvije godine dozvoljeno mu je da se preseli u Kalinjinsku oblast. Godine 1956. je rehabilitovan i vraćen u Moskvu, gdje je neko vrijeme sarađivao u časopisu „Moskva“.
U Moskvi je 1961. objavio svoju prvu pjesničku knjigu Ognjivo. Međutim, pošto je 1978. u Londonu objavljen na ruskom jeziku tom njegovih Priča sa Kolime, njegov stradalnički život je opet krenuo starim tokom: maja 1979. Šalamov je prešao u dom za stara lica, da bi otuda nakon tri godine bio prisilno upućen u internat za hronične psihičke bolesnike. Na putu se prehladio i ubrzo je umro.
Čitaocima u bivšoj Jugoslaviji poznat je prije svega kao prozni pisac. Njegove Priče sa Kolime spadaju u napotresnija svjedočanstva o staljinističkim sibirskim logorima.
"Priče sa Kolime" su svjedočanstvo o decenijama masovnog straha, nepovjerenja, psihoze zbog kazne bez krivice. Svjedočanstvo o čudovišnom i besmislenom žrtvovanju miliona ljudi.
Čovjek se pita kako je ljudsko biće sposobno za takvu mržnju, surovost, čudovišnost? U takvim uslovima, gladni, žedni, tučeni, mučeni do iznemoglosti - ljudi pokazuju suštinu svog bića. Pokazuju svoje sopstveno "ja"... Neki postanu potkazivači, špijuni, varalice, sadisti, a rijetki ostanu vjerni dobru... A svi postanu sebični, jer kako Šalamov kaže... "kad nastupi krajnji stadijum gladi, tad ni ne očekuješ od druga da ti da mrvu hljeba, to bi bilo i nepristojno..."
Odlomak
“Sva ljudska osjećanja- ljubav, prijateljstvo, zavist, čovjekoljublje, milosrđe, slavoljublje, čestitost- napustili su nas s mesom koje nam je nedostajalo za sve to vrijeme naše dugotrajne izgladnjelosti.
U neznatnim hrpicama mišica koji su se još zadržali na našim kostima i koji su nam još uvijek omogućavali da jedemo, krećemo se i dišemo,čak i da testerišemo drva i lopatom usipamo kamen i pijesak u tragače, pa i da te tragače odvozimo duž beskonačnog uspona u zlatnom rudniku, po uskoj daščanoj stazi prema stroju za flotaciju, u tim krpicama naših mišića naselila se sada samo zloba, to najdugovječnije ljudsko osjećanje.”
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
