Kada je imao tek nešto više od godinu dana umire njegov otac, mornarički oficir, i Sartr se podiže u domu svog djeda, koji je znatno uticao na njegovo obrazovanje. Studije filozofije završava na prestižnom fakultetu Ekol normal superier, radi kao profesor u Avru nakon čega odlazi u Berlin, gdje proučava Huserla i Hajdegera.
Stvarao je pod uticajem Kjerkegorove filozofije egzistencije, Huserlove fenomenologije i Hajdegerove fundamentalne ontologije, a u kasnijoj fazi opredjeljuje se za marksizam. Njegova najznačajnija djela su romani "Mučnina", "Putevi slobode", novela "Zid", drame "Prljave ruke", "Iza zatvorenih vrata" i filozofska djela "Biće i ništavilo" i "Kritika dijalektičkog uma".
Sa svojom saputnicom Simon de Bovoar, jednom od ključnih figura feminizma, ostao je do kraja života. Umro je u Parizu 1980. godine.
U "Zidu", jedinoj Sartrovoj zbirci novela, objavljenoj 1939. godine, sadržani su osnovni elementi egzistencijalizma, kao što su koncept loše vjere ili samoobmane, biće po sebi i biće za sebe, besmisao egzistencije, sloboda izbora. Najpoznatija od Sartrovih kratkih priča jeste "Zid", koja je pored romana "Mučnina", prije početka rata donijela Sartru priznanje i omogućila njegov literarni proboj. Ova novela predstavlja i Sartrov odgovor na Španski građanski rat i uspon fašizma. Protagonista novele Pablo Ibieta, zajedno sa dvojicom zatvorenika, osuđen je na smrt od strane Frankovih fašista. Sartr ne problematizuje toliko fizičku smrt, koliko destruira ideje koje Pablo ima o postojanju, smrti i ličnosti. Blizina smrti ne sužava Pablovo rezonovanje, ne ograničava njegove senzacije, nego ih pojačava. Ali njegov odnos prema smrti reprezentuje Sartrov koncept loše vjere, koju odlikuje negiranje sopstvene slobode i zapadanje u neauteničnost. Iako "čovjek nije stvoren da o tome misli", Pablo pokušava da razumije smrt, tako što se poistovjećuje sa svojim emocionalnim stanjima i društvenom ulogom. Čekajući jutro, on se neprestano znoji, proživljava časove agonije, ali taj parališući strah ne nastaje toliko usljed straha od smrti, koliko ga preplavljuje osjećaj da je život proživljen u najvećem intezitetu baš sada kad se njegov kraj ne može odložiti, − da je smrt konačna istina ljudskog postojanja. Ipak, suočavanje sa čovjekom radikalnom konačnošću, sa sviješću o smrtnosti ne umanjuje ljudsku slobodu. Za Sartra to je poziv da čovjek prihvati odgovornost i pokuša da se približi autentičnoj egzistenciji.
Pablo se udaljava od osuđenika sa kojima dijeli prostor ćelije, ne sažaljeva ih, a razliku između njih i doktora osjeća kao razliku između živih i mrtvih. Takva izolacija se dovodi u vezu sa Sartrovom dramom "Iza zatvorenih vrata" i čuvenim: "Pakao, to su Drugi!". Osjećaj izolacije, ali i potreba za drugim tema je i ostalih Sartrovih novela. Uvijek se pojavi neki zid, koji sprečava zbližavanje. Paradoks je u tome da se egzistencija ne može potvrditi bez drugih, identitet se ne može monološki generisati, ali odnos sa drugima nikada nije potpun i jedino se ostvaruje kroz samoobmanu i neautentičnost.
Odlomak
"Moj je život bio preda mnom, završen, zatvoren, kao vreća, a ipak sve ono što je bilo u vreći, bilo je nedovršeno. U jednom sam trenutku pokušao da ga ocijenim. Volio bih reći: to je lijep život. Ali kako bih mogao procijeniti tek završen život; proveo sam svoj vijek potpisujući mjenice za vječnost, i ništa nijesam razumio."
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
