Ivan je jedanaestogdišnjak koji već četiri godine svira violinu, dok njegov tri godine mlađi brat Miloš nije krenuo bratovim stopama kad je izbor instrumenta u pitanju, već se odlučio za klavir.
Puna podrška za put koji su odabrali stiže od majke Milice i oca Dušana, inače bivšeg basiste u u nikšićkom pank bendu Dr Picasso. Mali virtuozi muzički gen nemaju samo sa očeve, već i sa majčine strane budući da njene rođene sestre, Tijana i Vladislava sviraju violinu i violu u Crnogorskom simfonijskom orkestru, dok su braća od tetaka Danilo(18), Andrija(18) i Jovan(13), takođe uspješni na polju klasične muzike sa velikim brojem nagrada.
"Na porodičnim okupljanjima bi se uvijek sviralo, pa nije iznenađenje da su Ivan i Miloš na jednom od takvih okupljanja još kao trogodišnjaci prvi put došli u kontakt sa violinom i klavirom. Izbor instrumenata je bio lično njihov, uz bezuspješne sugestije nastavnica da i Miloš, kao apsolutni sluhista, odabere neki od žičanih instrumenata, on je bio istrajan pri odluci o izboru klavira. Ivan je u klasi violine profesorice Dijane Dendić, a Miloš u klasi klavira Milice Joković“, priča nam Milica kako su Miloš i Ivan zakoračili u vode klasične muzike.
Iako vrlo mladi, već imaju niz osvojenih nagrada. Tako je Ivan na 5. Međunarodnom muzičkom takmičenju „Fantast 2016“, u Bečeju, osvojio prvu nagradu, na XLIII Muzičkom festivalu mladih Crne Gore osvojio je Srebrnu liru, najbolji je bio u Valjevu ove godine na Međunarodnom festivalu gudača „Zlatne stepenice“ i opet prva nagrada u Bečeju ove godine. Miloš je takođe ove godine na Međunarodnom pijanističkom takmičenju „Josip Slavenski“ osvojio prvo mjesto, kao i na 6. Međunarodnom muzičkom takmičenju „Fantast 2017“, a takođe ima i već dvije svoje pjesme „Mrav“ i „Plavi zec“.
Ivan i Miloš ipak skromno pričaju o svom muzičkom talentu i ljubavi prema muziciranju.
„Volim njenu boju zvuka i svoje omiljene pjesme često “skidam” na violini. Na YouTube-u slušam violiniste Lindsey Stirling i Nemanju Radulovića, a volim i 2Cellos“, kaže Ivan, dok Miloš priznaje da je muziku zavolio slušajući brata.
„Volim klavir zato što volim muziku. Kad sam bio još manji, slušao sam svog brata kako svira i tako sam i ja počeo“, dodaje osmogodišnji Miloš.
Milica kaže da je najbitnije da osjećaju ljubav i motivaciju prema onome čime se bave, bilo da je u pitanju muzika, ili sport i da kasnije usvajaju radne navike. Posebno ističe da imaju lijepu saradnju sa njihovim učiteljicama u OŠ “Olga Golovic”, koje imaju razumijevanja za izostanake zbog muzike.
„Ivan i Miloš su još kao predškolci počeli da pjevaju u sada već svima poznatom horu Milene Popović i već tada su počeli nastupi sa horom, a muzička škola je bila logičan nastavak. Ipak, s obzirom da ih je dvoje, a različitog su uzrasta, to iziskuje dosta vremena i organizacije. Ne možemo reći da je uvijek lako, ali kada vidimo da su oni motivisani i zadovoljni, sav umor nestaje“, kaže Milica.
A da se ne bi stekao utisak da Ivan i Miloš samo sviraju, podatak za kraj da zapravo dobar dio dana „troše“ kao i ostatak današnje djece. Treniraju plivanje, a kad nije u pitanju igra sa drugarima, ili vrijeme provedeno uz video igrice, zanimaju se “uradi sam” YouTube kanalima, sa različitim trikovima i eksperimentima koje, otkrivaju, onda nerijetko i sami probaju.
