Šta se desilo sa majkom mečkom dosad nije saznao. Sumnje padaju na krivolovce koji su je možda ubili. Vuko sa svojom suprugom ovih dana ima privilegiju da u naručju drži mladunčad prema kojima svi nekako prirodno gajimo velike simpatije, iako ih mnogi nikad za života uživo nijesu ni vidjeli.
„Ne možete vjerovati kako su se navikli na nas. Mi smo ih hranili varenikom ovih dana, pazimo ih koliko možemo pošto planiramo da ih predamo nadležnim institucijama na dalju brigu“, priča nam sedamdesetogodišnji Vuko srećan što se brine o ovim malim mezimcima.
Priliku da se druži sa njima imao je i naš sugrađanin Bojan Nikčević od kojeg smo saznali za ove male goste na imanju Simovića. Druženje sa njima, priznaje Bojan, ostavilo je snažan utisak na njega.
„Tako je tužno slušati ih kako plaču za majkom. S druge strane, osjećaj dok ih držite se ne može opisati riječima. Ja sam, inače, lovac, ali poslije ovog iskustava mislim da sam završio sa tim“, priča Bojan iskreno.
Mrki medvjedi su svaštojedi. Ishrana im varira u zavisnosti od doba godine i teritorije na kojoj se nalaze. Iako spadaju u mesoždere, medvjedi oko 95% svojih potreba zadovoljavaju biljnom hranom – jedu bobice, voće, korijenje, trave, mladi kukuruz, žir bukve, kesten... Ostatak njihove hrane sačinjavaju beskičmenjaci, ribe...
Ženke u prvoj polovini januara rađaju jedno do četiri mladunčeta mase oko 350 gr. Oni su potpuno slijepi i bez dlake. Zavisni su od neposrednog kontakta sa tijelom majke koja ih grije i hrani mlijekom. Mladi sisaju do početka aprila kada napuštaju brlog i slijede majku u potrazi za hranom. Sa njom u brlogu provode prvu godinu života i sljedeću zimu, a odvajaju se od nje kada se ona ponovo pari. Ponekad, nakon parenja, majka dopušta prošlogodišnjim mladuncima da je prate do jeseni, kada pravi novi brlog gdje će okotiti novo leglo.
Ograničena veličina raspoloživog staništa i veliki prostor potreban za život svakog medvjeda, onemogućavaju značajniji rast populacije, zbog čega se ovaj medved svrstava u rijetke i zaštićene vrste.
