U to nas je najbolje uvjerila petnaestogodišnja Kristina, koja je nažalost u kolicima i ima problema sa motorikom. Ona je u tom trenutku bila ne terapiji i pohvalila se kako voli da se druži sa drugarima iz Centra i rado provodi vrijeme kroz razne aktivnosti, a sve ovo ne skidajući osmjeh sa lica.
“Dobro mi je u Centru, zadovoljna sam. Volim da dolazim učim slova, engeski, radim vježbe , igram igrice, slažem kocke i boje. A posebno volim da radim sa Suzom”, rekla je Kristina
Fizioterapeut Suzana Vulanović kazala je da svakodnevno radi sa djecom sa motoričkim smetnjama, to su uglavnom oni koji boluju od cereblarne paralize.
“Radimo većinom individualne terapije, ali sa starijima radimo i u grupama. Djeca rado dolaze i rado ispunjavaju zadatke, a malo negoduju kada su u pitanju terapije koje im izazivaju bol, a mi se trudimo da im pomognemo što više, jer bi šteta bila da se dijete, koje je napredovalo, vrati u prvobitno stanje.”, rekla je Vulanović.
Jedna od aktivnosti u Centru je i radna terapija koju sa korisnicima sprovodi Radovan Dragnić, radni terapeut.
“Sva djeca učestvuju, radno se angažuju u gipsarske, likovne, muzičke radionice, donose alat, šmirglaju, davaju ideja, a ja im pomažem, tačnije radim taj opasniji dio posla, a oni su tu da mi u skladu sa svojim mogućnostima pomognu.
Gordana Leković, pedagoškinja, koja takođe radi sa djecom individualno ili u grupama ističe da su djeca jako zainteresovana, da učestvuju u mnogim radionicama kao što je kulinarska, gdje prave voćne šejkove, kao i u mnogim programima.
Direktorica Radojka Koprivica kazala je da je Centar otvoren u junu 2010. godine na inicijativu Udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju i da je u tom trenutku naišao na veliku podršku lokalne uprave koja je opredijelila plac i komunalije, a kako kaže, finansije je dala država preko Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz sredstva i od dijela sredstava od Lutrije. Opremljen je zahvaljujuci Save the Childern-u, UNICEF-u, kao i nekim donacijama iz same lokalne uprave.
“Po modelu Dnevnog centra “Draga” iz Ljubljane ovo je prvi namjenski centar napravljen u Crnoj Gori. Ovo posebno ističem jer je jako bitan da kod ovakvih Centara ništa nije slučajno, jer je taj koncept jako važan, raspored samih prostorija, njihova funkcionalnost, kvadratura. Držali smo se tih standard i ispostavilo se jako dobro, što će reći 10 metara kvadratnih aktivno korisnog prostora po djetetu”; rekla je Koprivica.
Dodaje da su nakon ovog dijela počeli sa popunjanjem tima stručnjaka. To je, kako ističe, bio zahtjevan i osjetljiv posao jer je ovo bio prvi namjenski, a drugi Centar u smislu opreme i kadrova.
“Prije našeg, pet-šest godina radio je kao pilot projekat Centar u Bijeloom Polju, koji je bio izdvojen iz okvira Centra za socijalno staranje i smješten u adaptirane prostorije gradskog porodilišta pri bolnici. Njihovo iskustvo nam je svakako bilo dragocjeno, ali smo se obratili Ljubljani, kako bi preslikali nadgradnju”, rekal je Koprivica.
Naglašava i da je posle početne edukacije za potencijalni kadar prvo stručno lice bio defektolog koji je završio u Beogradu i prijavio se na birou. A potom ostala stručna lica što podrazumijeva logoped, psiholog, vaspitači, tehničko osoblje, stručni saradnici, a svi, kako kaže, čine multidisciplinarni tim, koji radi veoma odgovoran posao.
“Dnevni Centar je primarno bio namijenjen za djecu sa smetnjama, ali kako u Nikšiću nije bilo sličnih servis za starije od 18 godina, na molbu Udruženja roditelja, granica je pomjerena na 21 godinu, pa na 27 do kada su po zakonu mladi”, dodala je Koprivica.
Kaže i da pravo na boravak u Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju imaju djeca koja ne mogu da pohađaju nijedan vid inkluzivnog obrazovanja u našem sistemu. A Centar za socijalni rad je resorni i izdaje rešenja za djecu.
“Djecu uvodimo postepeno uz prisustvo roditelja, a zajednički zaključak tima i mene je za njih potrebna zdrava okupacija. To prvenstveno podrazumijeva radno okupiranje, koje smo mi primijenili preko IPA projekta prekogranične saradnje sa Bosnom, gdje smo u Sarajevu u ustanovi sa velikim iskustvom i tradicijom vidjeli primjenu radno-okupacione terapija počevši od radionica za izradu sitnih predmeta, preko svijeća, predmeta od svile, tkača, koje oni prodaju i imaju koristi za Centar”, objašnjava ona.
Naglašava da su i oni u Centru do tada radili neformalno slične stvari, ali da su izabrali da izrađuju sitne predmet od gline, drveta i gipsa, kao i da su uzeli ravnopravno učešće sa svom školama na izložbi za izradu suvenira koja će biti organizovana na Trgu Slobode, 16.maja povodom Dana nezavisnosti.
“Poručujem građanima da dođu na naš štand, a mi se svakako nećemo zastidjeti od naših suvenira”, dodaje Koprivica.
Kaže i da svake godine prave nadgradnju. To je prošle godine bila primjena Dekupaž tehnike, ove je to Montesori pedagogija, a planiraju i da počnu PECS metodu.
“Dio smo i kampanje “Govorimo o mogućnostima” gdje apelujemo na Centre u sjever, kao i na one koji još nijesu otvoreni, a ovim putem bih apelovala na uključivanje Ministarstvo prosvjete, a naročito Ministarstvo zdravlja, što bi bilo jako dobro, kako bi nam pomogli jer i pored postojanja senzorne sobe za izdvajanje, ipak su djeci potrebni dječiji psihijatri, psihologa, kao i fizijatar za rehabilitacione vježbe”, poručuje Koprivica.
“Mi smo sa djecom prošli put otpora, predrasuda, uticali na roditelje da govore o svom problem, a ko rezultat smo dobili zadovoljstvo na licima djece, a zadovoljne i roditelje koji kako kažu ne znaju gdje sa djecom tokom vikenda, a i mi smo nekad u problem jer djeca neće da izađu iz kombija kada dođu ispred svojih domova”; zaključila je Koprivica i dodala da su djeca uključena u mnoge aktivnosti i organizacije, kao i da svake godine idu na specijalne sportsku olimpijadu u Zelenici, a učestvovali su i na festival u Poljskoj za scenski pokret i osvojili nagradu za kreativnost.
