"Netaknuta je Bjelopavlićka ravnica, Velika plaža Ulcinj, Buljarica, Jaz, Lučice. Sinjajevinski katuni prazni, šuma se valorizuje na opasno destruktivan način. Luštica praktično tek započeta, sa još mnogo potencijala, Luka Bar zapuštena i slabo iskorišćena, Žabljak na pola potencijala, dolina Lima sa nesrazmjerno malo stabala šljiva i jabuka, državno vino u buradima, Tara i Morača ostale nevalorizovane makar jednom hidrocentralom. Auto-put upitan, s kašnjenjima, a jedan je od kapitalnih projekata, ali tek ako se spoji sa Srbijom, odnosno Srednjom Evropom", objašnjava on.
Razmišljamo, ističe Drecun, čak i o nepotrebnoj prodaji aerodroma, kako god se to nazivalo.
"Predlažem da se MA, ili neka nova kompanija, integriše sa Aerodromima. Jer aerodromi nijesu autobuske stanice, kako neki prosto kažu, da je to ista suština, već strateški važne tačke države Crne Gore", upozorava ovaj analitičar.
Sjever se, podsjeća Drecun, prazni, jug se puni, a ogromni poljoprivredni potencijali sjevera ostadoše prazni.
"Ljekobilje je nekad bilo ponos Crne Gore u dva grada – Risan i Bar. SAD bi mogle da uvoze svu crnogorsku proizvodnju ljekovitog bilja i to uopšte nijesu zanemarljivi potencijali za stranu farmaciju i hemijsku industriju, ako već mi nećemo da vršimo preradu. Nevjerovatno je da današnja Crna Gora nema makar milion grla sitne stoke, koliko je imala daleko manja Crna Gora kralja Nikole. U današnjim uslovima moglo bi preko dva miliona grla sitne stoke da se uzgaja u Crnoj Gori. Da ne govorimo o krupnoj. Jedno složno i zrelo društvo bi odavno ovo valorizovalo", smatra Drecun.
On ističe da je strateška greška da turizam - sunce, more i snijeg budu naš motor ekonomije.
"Realni sektor treba da bude na prvom mjestu, energetika, hrana, infrastruktura, pa tek onda turizam kao posljedica. Vlada treba da sačini jedan ovakav model ili strategiju razvoja, da dobije konsenzus i od razumne opozicije i od razumne pozicije, i da ovaj program bude jasna naznaka investitorima kuda ide Crna Gora", ističe ovaj ekonomski analitičar.
Drecun tvrdi da je pet godina dovoljno da se životni standard značajno popravi pod uslovom da postignemo minimum političke tolerancije.
Izvor: Pobjeda
