Bojan je na najbolji način afirmisao svoj košarkaški potencijal. Više od pet godina čini stub tima koji je u prethodnoj godini, u najjačem nacionalnom šampionatu u Evropi, uspio da se domogne šampionskog trona.
Pohvale na Bojanovu igru stizale su od najbližih saradnika, a 26-godišnji centar je u prethodnoj godini postao praktično legenda kluba iz Valensije, pošto je postao “stranac“ koji je odigrao najviše mečeva za klub, a u 2017. godini bio je najbolji strijelac i igrač španske ACB lige, čime je pokazao svoju dominaciju.
“Bila je nevjerovatna godina, igrali smo finale Copa del Rey, finale Evrokupa i osvojili smo ligu ACB, prvi put u istoriji Valensije. Imali smo mnogo težak put do finala lige, prvo sa Barselonom pa Baskonijom i na kraju sa Realom. Nismo imali najbolja imena u ligi ali smo pokazali da smo najsloženiji tim. To se na kraju i isplatilo i postigli smo istorijski uspjeh. Ove godine mislim da ne možemo ponoviti prošlu godinu, ali moramo se boriti da bude barem približna”, navodi Bojan.
Naš sugrađanin ne najavljuje rezultate kao u prethodnoj godini, ali navodi da je ambicija njegove ekipe da dogura što više i u domaćim takmičenjima, a isto tako i u najjačem klupskom takmičenju u Evropi.
“Cilj je dobiti što više utakmica u Evroligi jer ipak mi smo "rookie" tim i želimo se prilagoditi što bolje takmičenju. Što se tiče ACB-a želimo da napadnemo Kup kralja i da u plej-ofu dođemo do finala kako bi igrali i sljedeće godine Evroligu”, istakao je on.
Na NBA draftu 2013. godine Bojan je odabran kao 59. pik od strane Minesote Timbervuls, međutim, karijeru nije nastavio preko bare, a po sopstvenom priznanju više je nego zadovoljan tretmanom na Pirinejskom poluostrvu i ne bi imao ništa protiv da tu i završi karijeru.
“Baš teško. Nisam neko ko sanja da igra u NBA. Želja mi je da ostanem što više u Valensiji i ako je moguće tu i da završim karijeru”, navodi u razgovoru za Onogošt naš sugrađanin.
Centar Valensije branio je boje reprezentacije na posljednjem Eurobasketu i sigurno da će i u narednom periodu biti dio okosnice državnog tima.
“”Moramo biti realni i shvatiti da nismo najbolji na svijetu. Plasirali smo se u osminu finala i mislim da je to nevjerovatan uspjeh za jednu državu koja ima svega 600.000 stanovnika. Možda jednog dana i osvojimo neku medalju al' u ovom trenutku to je naš maksimum. Kadeti su pokazali da su budućnost crnogorske košarke i ako nastave da rade jako, siguran sam da će biti u vrhu Evrope”, navodi Bojan.
Ipak, prema njegovom mišljenju, veliki je broj talenata kojih ima Nikšić ali koji moraju da odu van granica Crne Gore da bi uspjeli da naprave profesionalni uspjeh.
“Niksić je rudnik talenata, ali nema uslova za napredak mladih igrača da se pokažu u svijetu. Svi koji su napravili nešto ili koji žele da naprave nešto više, moraju da odu iz Crne Gore. Ali ostaje nada da će se jednog dana to promijeniti i da će se više ulagati u sport i da će baš ti mladi koji dolaze napraviti veliki uspjeh koji Crna Gora toliko čeka", dodaje on.
Pored toga što se odlično snašao u timu Valensije, Bojanu očigledno prija i špansko podneblje za život.
“Ono što Valensiju krasi jeste dobra klima i kvalitetna hrana. Uvjek je sunčano i u januaru temperatura zna biti i do 20 stepeni. Veliki je grad, veliko prostranstvo i nikad nema gužve. Dvije godine zaredom je proglašen za najbolji grad za život u Evropi”, ističe Dubljević.
Da i pored lijepog života u Španiji Bojan nije zaboravio rodni grad potvrđuje kroz izbor muzike koju sluša.
“Pjesme DST-a i Pankreasa se čak puštaju na zagrijavanju pred naše utakmice. Ali moj omiljeni pjevač je Miladin Šobić i tu muziku svakodnevno slušam”, kazao je na kraju razgovora Bojan Dubljević.
