Utakmica kraj Bistrice završena je 2:2, a pod Trebjesom se i dan poslije prepričava način na koji je domaći tim izbjegao poraz.
Krenula je da teče debela sudijska nadoknada, ostalo je tek toliko vremena da se izvede posljednji prekid, a onda je na scenu stupio kapiten i golman domaćih. Vladan Giljen je prvo zahvatio loptu glavom, a potom odbitak nogom smjestio u metu.
Momenat za istoriju – iskusni čuvar mreže bacio je u delirijum saigrače, klupu i navijače.
Gol golmana koji gotovo sigurno znači primopredaju pehara namijenjenog prvaku.
Šampanjac se hladi kraj Bistrice.
"Ne znam šta da kažem. Ovo je bod zlata vrijedan. Ipak, rekao bih da smo mi i ranije trebali da riješimo meč. Vodili smo, pa i propustili nekoliko idealnih prilika, onda dozvolili Budućnosti da preokrene… No, takve analize i nemaju neki značaj nakon ove utakmice. Dobro se sve završilo i sad mnogo mirnije možemo šampionat privesti kraju. Imamo 13 bodova više i treba da se okrenemo Petrovcu što prije, pa će uslijediti i prvenstvena pauza, ali nema opuštanja, već treba da nastavimo u istom ritmu, a to je pobjednički. Sada kao da svi zanemaruju Kup, ali Sutjeska je u igri i za taj trofej i želimo da objedinimo krune", za Pobjedu kaže Giljen.
Zbog pretjeranog slavlja, koje nije mogao da ne podijeli s najvatrenijim navijačima, zaradio je žuti karton.
Međutim, to je malo ko vidio, jer kraj Bistrice je nastalo sveopšte slavlje – na terenu i tribinama.
"Pravila su pravila i na nama je da im se povinujemo. Dobio sam žuti karton, neću moći da branim protiv Petrovca, ali ovaj pogodak nadjačava znatno rigorozniju kaznu. Postizao sam i ranije pogotke, ali to se dešavalo s bijele tačke i na pripremnim utakmicama, kojih se teško mogu i sjetiti. Na zvaničnom meču do sada nijesam se upisivao u listu strijelaca, a koliko znam to do sada nikome ni od mojih kolega u Crnoj Gori nije pošlo ,,za rukom“. Ipak, ovaj pogodak ima posebnu važnost zbog toga što je u posljednjim sekundama, što se zatresla mreža Budućnosti, što je u igri titula. Imam prilično prvoligaškog iskustva, imao sam i neke rekorde u minutaži bez primljenog gola, imao sam mnogo reprezentativnih nastupa, igrao za Nacional, OFK Beograd, Kastrioti i Čelik priije nego sam se vratio u Sutjesku, ali ovo mi je, bez sumnje, najdraži trenutak u karijeri. Istina, dobro se sjećam i koliko mi je značilo kada smo iz evropskog takmičenja, 2020. godine, eliminisali Slovan. To su momenti koje svaki fudbaler, valjda, treba da pamti", zaključuje zadovoljno 32-godišnji čuvar mreže nikšićkog sastava.
Izvor: Pobjeda
