Put od planinara do gorskog spasioca, kaže u razgovoru za "Dan" načelnik GSS-a Željko Loncović, traje bezmalo u prosjeku sedam godina i podrazumijeva niz obuka, provjera, polaganja ispita.
“Tim zvanjem dobije se breme odgovornosti i ništa više budući da je GSS od samog početka do danas volonterska organizacija i nikada akcije nije naplaćivala. U nekom ranijem vremenu, kada su bile dobrovoljne akcije, rad, kada su ljudi za tako nešto bili zainteresovani i neki motivi su bili drugačiji, pa je bilo shvatljivo, ali i danas u tehnološkoj eri ima interesovanja za taj vid zvanja. I to je nevjerovatno, gledam te mlade ljude koje imamo, koji prolaze kroz cijelu tu priču, sa kojim elanom, željom i voljom rade i izgleda da ta želja da se pomogne drugome postoji u svakom čovjeku, samo je treba probuditi”, kaže Loncović.
GSS se iz praktičnih razloga odvojila od Planinarskog društva, u okviru kojeg je funkconisala kao jedna od sekcija, a kada su htjeli da se registruju, jedina zakonska i najpogodnija mogućnost je bila da budu Nevladina organizacija (NVO). Ne pripadaju nijednoj državnoj instituciji, a sa Ministarstvom unutrašnjih poslova imaju ugovor o stručno-tehničkoj saradnji i oni u jednom dijelu finansiraju dio njihovih vježbi, obuka i ponešto od opreme na godišnjem nivou, dok sve ostalo GSS obezbjeđuje projektima i donacijama.
Status NVO im ne odgovara, ističe Loncović, zbog sigurnijeg modela finansiranja, a i ovlašćenja. Hrvatska je 2006. godine donijela Zakon GSS-a kojim su regulisana i prava države i te službe koja je proglašena službom od posebnog interesa i data su joj određena ovlašćenja kojima preventivno djeluju da se nesreće ne bi dešavale.
“Mi u Crnoj Gori imamo pomorsku sigurnost, koja se kao institucija bavi sigurnosti na moru, saobraćajna policija se bavi bezbjednošću na putevima, a niko se ne bavi bezbjednosti u planini, niti za to zvanično postoji institucija. To mi radimo, ali bi nam zakon umnogome pomogao upravo da preventivno djelujemo jer u postojećoj situaciji naše preporuke i upozorenja ko krene u planinu i ne poštuje neka pravila nisu obavezujući, a u suprotnom bi bilo i ako se ne poštuje slijedila bi kazna”, istakao je Loncović.
Loncović ističe da se nesreće dešavaju zbog neznanja, nepažnje, a najviše zbog neozbiljnosti, jer se često mogu sresti i oni koji u planinu krenu potpuno neopremljeni.
“Nikada nisam sreo našeg čovjeka koji je sa papučama krenuo u planinu, ali jesam strance. Treba neko da ih opomene, ali da to ima težinu i da je obavezujuće. Nije to samo što mi dolazimo da spasavamo, tu se svi državni resursi stave na raspolaganje. Do sada smo imali 19 akcija, nekoliko ih je bilo sa tragičnim ishodom. U tim akcijama, otprilike, spasili smo 34 ljudi i to su uglavnom ljudi sa strane”, kazao je Loncović.
Oni su heroji
GSS je od 2009. godine članica Međunarodne organizacije za alpsko spasavanje "Ikar" u kojoj je oko 40 zemalja svijeta. U "Ikaru" imaju četiri glasa i to su zaslužili radom i postignutim rezultatima, ali i tradicijom dugom blizu 60 godina.
“Ljudi koji su osnovali GSS, a mislim da danas od te druge generacije među živima je samo Stevan Vujičić, bili su pravi heroji. Mi danas možda imamo više akcija nego oni i možda su one složenije, ali imamo opremu. Sa veoma skromnim znanjem, sa nedostajućom opremom, oni su svaku akciju završavali, a sve su nadoknađivali voljom, hrabrošću, snagom, tvrdoglavošću, požrtvovanošću. Poštovanje prema tim ljudima čija je tvrdoglavost napravila temelj i sačuvala ovu službu da se ne ugasi, jer da su bili malodušniji to bi se davno ugasilo”, naglasio je Loncović.
Izvor: dan.co.me
