Sve je počelo 17. septembra 1995. godine.
Nakon toliko vremena u televiziji se mnogo toga promijenilo, od tehnike do ljudi. Ipak, pojedina lica i dalje žive televizijski život, od prvog dana njenog postojanja.
Pogled ka ekranu, glava u mislima, uvijek u potrazi za nekom boljom rečenicom, i olovka u ruci. Ikona lokalnog javnog servisa, Sonja Vujadinović, kao da nije promijenila položaj punih 20 godina.
Prošle su, kaže, kao tren.
„To je vrlina ovog posla, što vrijeme brzo prolazi, pa se uvijek imamo čega sjećati. Ko je bio od početka u ovoj kući zaista se ima čega sjećati. I godina entuzijazma, i godina viskog profesionalizma, godina kada se svakoj rečenici morala posvećivati velika pažnja, zatim godina objektivnosti, pismenosti i godina štrajka i godina raznih kriza, i godina kad je bilo mnogo toga nekorektnog prema ovoj kući“, priča Sonja dok joj sjećanja naviru kao da se sve to juče desilo.
Danas na svoju TV kuću, u vremenu tehnoloških inovacija, gleda sa puno optimizma i vjere.
„Danas je televizija Nikšić ipak u hodu s vremenom. Kadrovski podmlađena i tehnološki mnogo savremenija. Imamo uslova mnogo više da uvijek budemo na licu mjesta. Mislim da je TV Nikšić nezamjenjiv činilac u razvoju grada, u formiranju njegove fizionomije i mislim da je, bez obzira na sve probleme, opravdala ono što je rečeno 17. septembra 1995. na otvaranju - da će to biti servis građana“, zaključuje Sonja.
U prostoriji do njene, zatičemo čovjeka koji je Sonju lansirao na tv ekrane, uvijek vrijedno i precizno pakujući njene ideje i zamisli. Rajko Miilić Kuper završava još jednu montažu i grabi da, povodom jubileja, za portal Onogošt, izdvoji par minuta.
„Bilo je teško u početku. Uvijek se toga sjetim. Radili smo na nekoj opremi koju smo dobili od željezare Nikšić, to je bio tzv Jumatik, koji je bio veoma spor. Prilog se montirao po sat, dva vremena, a danas se to završava za nekih desetak minuta. Ali bio je veliki entzijazam. Radilo se i izgaralo. Prvih pola godine bio sam jedini montažer. Radio sam obje smjene“, prisjeća se Rajko teških početaka.
U Televiziji se poslednjih godina ipak, prije svega, promijenio kadar. Nova uprava sa mladim i poletnim snagama ima viziju bolje, modernije, brže televizije koja će svakodnevno biti na usluzi građanima.
Maja Kovačeviće jedna je od njih. Šarmantno i prepoznatljivo tv lice, koje građani svakodnevno gledaju na informativnim emisijama, zatičemo u prirpemi još jednih vijesti.
„Moram reći da je televizijski posao jako zanimljiv i jako naporan. Kad god uđem u studio moram biti skoncentrisana. Niko tamo ko gleda kod kuće ne smije da vidi da meni možda nije dobar dan, da nijesam raspoložena za vijesti, ali šminka sve pokrije“, kroz osmjeh kaže Maja i dodaje da joj je drago što televizija konstantno sa novim, mladim kadrom osvježava svoj imidž.
„Mislim da idemo uzlaznom putanjom i čini mi se da su tome doprinijela upravo mlada lica. Mislim da će snaga televizije u narednom periodu upravo biti mladi ljudi kojima treba dati šansu“, poručuje Maja.
Od osnivanja do danas televizija je prošla skoro kroz sve faze. Od razvoja preko stagnacije do, zamalo propadanja. No, nova uprava na čelu sa Milutinom Stijepovićem, za kratko vrijeme je, uz pomoć Opštine, uspjela da izvuče televiziju iz ambisa i udahne joj novi život.
„ Ova kuća se trenutno nalazi u fazi oporavka i razvoja. U momentu kada se dugovalo pet plata i preko dva miliona za doprinose, došli smo u istauciju da nema dugovanja. Opština nam je pomogla i isplatila tri , a mi od svog poslovanja dvije plate. Takođe, kroz reprogram je otpisano 1,5 milioan eura i situacija je sada mnogo bolja. Ulazimo u fazu digitalizacije što je najvažnije u tehničkom smislu. Do kraja godine cijela opština biće pokrivena novim predjanicima. Novina je predajnik u Župi. Mislim da će 2016. godina biti godina stabiliazcije za ovu kuću i u finasijskom i u tehničkom smislu“, poručio je Stijepović.
