Upravo od takvih pitanja profesorica biologije Olivera Lučić iz JU Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola Nikšić krenula je sa učenicima u ciklus od desetak časova posvećenih hrani, zdravlju i životnoj sredini, ispostaviće se ciklus časova koji je zavrijedio međunarodnu nagradu.
Umjesto klasičnog časa zasnovanog na definicijama, učenici su analizirali sopstvene užine, čitali deklaracije, upoređivali proizvode, istraživali porijeklo namirnica i pokušavali da utvrde koliko su njihovi svakodnevni izbori zdravi, ali i održivi.
„Krenuli smo od onoga što je učenicima najbliže - od njihovog tanjira. Analizirali smo sastav različitih namirnica, čitali deklaracije, upoređivali proizvode i razgovarali o tome šta jednu užinu čini nutritivno vrijednom. Učenici su analizirali svoje uobičajene užine i predlagali kako bi ih mogli učiniti zdravijim i održivijim“, kazala je Lučić za portal Onogošt.
Kako su časovi odmicali, tema se širila sa ličnog izbora hrane na mnogo širi lanac - od proizvodnje do otpada.
Učenici su istraživali lokalne i sezonske namirnice, upoređivali ih sa proizvodima koji prelaze velike udaljenosti, analizirali transport, ambalažu, potrošnju energije i vode i razmišljali o tome šta zapravo znači napraviti održiv izbor hrane.
„Učenici su radili u grupama i kroz različite zadatke stvarali konkretne proizvode: analizirali su deklaracije i ambalažu prehrambenih proizvoda, pravili poređenja i tabele, istraživali lokalne i sezonske namirnice, osmišljavali prijedloge zdravih užina i predstavljali svoje zaključke. Dio rada pretočili su u plakate, prezentacije i druge edukativne materijale koje su predstavili vršnjacima. Na taj način učenik nije bio samo onaj koji sluša i odgovara, već istraživač, kreator i prenosilac poruke“, objašnjava Lučić.
Jedan dio rada bio je posvećen i onome što se često zanemaruje - pravilnom čuvanju hrane i njenom bacanju.
Učenici su razmišljali koliko se resursa zapravo nalazi iza jednog obroka i šta sve nestaje zajedno sa hranom koja završi u otpadu.
„Posebno smo se bavili načinima pripreme i skladištenja hrane, pravilnim čuvanjem namirnica i mogućnostima da se planiranjem kupovine i boljim korišćenjem hrane smanji njeno bacanje. Učenici su razmišljali o tome šta se dešava sa hranom koju bacimo i koliko se zemljišta, vode, energije i ljudskog rada zapravo nalazi iza jednog obroka“, navodi ona.
Za Lučić je upravo to bila ključna poruka cijelog ciklusa časova - da hrana nije samo pitanje ukusa, navike ili cijene.
„Iza svakog proizvoda postoji čitav lanac, od proizvodnje i resursa potrebnih za nju, preko prerade, pakovanja i transporta, do pripreme, skladištenja i konačnog odlaganja otpada. Zato način na koji biramo i koristimo hranu ima veze i sa našim zdravljem i sa zdravljem planete.“
Ekologija da izađe iz udžbenika i postane dio svakodnevnog ponašanja
„Meni je važno da ekologija ne ostane u udžbeniku i na definicijama. Kada učenik pročita deklaraciju prije nego što nešto kupi, uporedi dvije užine, pita odakle je proizvod došao, razmisli koliko hrane zaista treba da kupi ili pronađe način da se višak hrane iskoristi umjesto da završi u kanti , tada znanje počinje da se pretvara u ponašanje“, kaže Lučić.
Upravo taj nastavni pristup prepoznat je i na međunarodnom nivou.
Njena nastavna priprema „Healthy People on a Healthy Planet: Transforming Food Behaviours“ dobila je runner-up priznanje na FEE Lesson Plan Competition 2025/26, u okviru međunarodnih FEE Education Awards.
Za Lučić, međutim, priznanje ima smisla prije svega kao potvrda rada koji učenike stavlja u aktivnu ulogu.
„Iza svega toga zapravo stoje učenici - njihova pitanja, istraživanja, materijali koje su napravili, prezentacije, poređenja, prijedlozi i zaključci. Meni je najvažnije da nakon ovakvog rada učenik ne ostane samo sa informacijom šta je zdrava ili održiva hrana, već da počne drugačije da razmišlja kada bira, kupuje, priprema i baca hranu”, objšanjava ona.
Lučić je i ranije bila prepoznata u okviru FEE programa. FEE Teacher Award 2023/24 dobila je za dugogodišnji rad u oblasti obrazovanja za održivi razvoj, kroz programe Eko-škole i Mladi ekoreporteri.
Ipak, za nju je konačni rezultat ovakve nastave mnogo jednostavniji od bilo kojeg priznanja.
„Ako se promijeni makar jedna svakodnevna navika, ako učenik počne da čita deklaraciju, bira lokalnu ili sezonsku namirnicu, planira užinu ili smanji bacanje hrane , onda je ono što smo radili u učionici dobilo svoj pravi smisao.“
