Negativne emocije remete vibraciju centralnog nervnog sistema i on poslije ne može pravilno da reguliše rad organa i drugih sistema. Krvni sudovi se u slučaju depresije (život sa poremećenom životnom energijom) i stresa sužavaju. Životna energija, kiseonik i hranljive materije koje su neophodne organizmu ne dolaze do određenih organa, do nervnog i imunog sistema.
Termin „psihosomatske bolesti” prvi put je u nauci upotrijebio njemački psihijatar Johan Hajnrot, 1818. godine. „Psiho” na grčkom jeziku znači duša, a „soma” tijelo. Kao što proizlazi iz naziva, psihosomatskim se zovu bolesti čiji uzroci nisu infekcije i mikrobi, već psihički problemi i blokade.
Dijabetes, bolesti stomaka, bronhijalna astma, bolesti srca, hipertenzija, čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, alergije i autoimune bolesti, pa čak i rak, samo su neka od oboljenja koja mogu biti psihosomatska. Bolest je uvijek odraz domaćina. Kada promijenimo odnos prema sebi, i bolest će se promijeniti. Umjesto prosuđivanja života i drugih ljudi, treba živjeti poštovanje i divljenje prema svemu u životu kao savršenoj božjoj kreaciji.
Umjesto straha i povlačenja, bolest može biti i povod da razmislimo o životu koji vodimo i da u njemu nešto promijenimo. Ako se shvati na taj način, bolest nije samo nevolja, već važan znak koji nam pomaže da se preispitamo i da postanemo još bolja verzija sebe. Život nije tu da bi bio mukotrpna dolina suza i patnje, već da bismo u njemu uživali, rasli i kreirali iz snage naše duše. Zato je važno da bolest shvatimo kao poruku duše i pokušamo da povratimo svoju pravu prirodu i stanje unutrašnje smirenosti.
Izvor: Sensa
