To je u Linku Radija Crne Gore povodom obilježavanja Mjeseca muškog zdravlja i Mjeseca borbe protiv te teške bolesti, saopštio direktor Klinike za urologiju Kliničkog centra dr Aleksandar Magdelinić.
Zabrinjavajuće je da se kod većeg broja pacijenata bolest otkrije u uznapredovaloj fazi, što je pokazatelj da je prevencija na niskom nivou.
"Karcinom prostate je usko povezan sa starenjem. Starije životno doba je glavni faktor rizika. Značajna je i genetika. Osobe koje su u porodici imale to oboljenje, bilo da je riječ o bratu ili o rođacima sa očeve ili majčine strane, u većem su riziku, kao i oni čije su majke imale karcinom dojke ili jajnika. Postoje podaci, ali, nije dokazano da gojaznost utiče na nastanak raka prostate. Međutim, uočeno je da je kod gojaznih veći procenat agresivnih formi raka. Pušenje, kao kod mnogih malignih bolesti, nosi određeni stepen rizika, ne toliko značajan. Konzumiranje alkohola u umjerenoj količini, može djelovati preventivno, dok veća konzumacija ili potpuna apstinencija od alkohola, imaju suprotan efekat. Smatra se i da neke hronične infekcije mogu uticati na razvoj karcinoma prostate, dok benigna hiperplazija nije faktor rizika", naveo je dr Magdelinić.
U ranoj fazi, kada je bolest lokalizovana, kad se nije proširila na druge organe, zlatni standard je operativno liječenje, to jest uklanja se cijela prostata.
"Pacijenti koji nijesu kandidati za operaciju zbog nekih drugih bolesti i mogućih komplikacija, upućuju se na zračnu terapiju. Ona ima slične rezultate kao hirurška intervencija i moguće je petogodišnje preživljavanje u preko 90% slučajeva. Oboljelima sa uznapredovalim karcinomom uključuju se medikamenti koji bolest drže pod kontrolom. Cilj te savremene terapije jeste da maligna bolest, koja se proširila, pređe u hroničnu. To omogućava da pacijenti žive dugo i kvalitetno", zaključio je dr Magdelinić.
Za karcinom prostate je karakteristično da u početnoj fazi ne mora imati simptome ili su najčešće slični tegobama koje prate benigno uvećanje prostate, kazao je urolog Vladimir Brajović.
"Ti simptomi mogu biti iritativni i opstruktivni. Opstruktivni su u smislu težeg započinjanja mokrenja, slabijeg mlaza, kapanja i domokravanja. Što se tiče tegoba koje iritiraju, uglavnom se radi o učestalom i noćnom mokrenju i urgentnim pozivima na mokrenje. U kasnijim fazama bolesti, može se javiti krv u urinu i spermi. Najteži simptomi su bolovi u kostima karlice i u krstima. Pacijenti ih često pripisuju problemima sa kičmom, a u suštini, radi se o metastatskim promjenama u kostima", ukazao je dr Brajović.
Najvažnije je bolest otkriti na vrijeme. Stoga je ključno redovno dolaziti na preglede i provjeravati marker PSA.
"Tumorski marker PSA veoma nam je bitan. Visoke vrijednosti ne znače da neko obavezno ima malignu bolest prostate. Može biti povišen i zbog upale, zatim nakon ejakulacije, tvrde stolice itd. Poruka pacijentima je da ukoliko imaju povećane vrijednosti, da se ne plaše, ali, svakako da dođu kod urologa na pregled. Bitno je napomenuti i da normalan PSA nije garancija da pacijent nema rak prostate. Rijetki su takvi slučajevi, ali ih ima. Dakle, koliki god da je PSA, preporuka je da se pođe kod urologa", objasnio je dr Brajović.
Prema njegovim riječima, na osnovu digitorektalnog pregleda i nalaza PSA, ljekar odlučuje da li je potrebna dodatna dijagnostika.
"Što se tiče prevencije, od ogromnog značaja su preventivni pregledi. Kad započeti sa njima, zavisi od toga je li osoba genetski opterećena, to jest da li je neko u porodici imao karcinom prostate. U takvim situacijama, valjalo bi da prvi pregled bude već sa 40 godina. Drugi muškarci mogu od 40. ili 50. godine da krenu sa kontrolom PSA jednom godišnje i pregledom kod urologa. Pored pregleda, bitan je i stil života. Savjetuje se redovna fizička aktivnost, kao i ishrana sa što manje mesnih proizvoda i bogata voćem i povrćem. Izbjegavati duvan i alkohol, a veoma je važno i štititi se od seksualno prenosivih bolesti", istakao je dr Brajović.
