Neki trgovinski lanci i pravna lica na ovaj način jasno izlaze iz okvira svojih ovlašćenja „edukujući“ građane i na pogrešan način navodeći ih na radnje koje mogu imati štetno dejstvo kako na njihovo zdravlje tako i na javno zdravlje u cjelini.
Naime, promovisanjem različitih “dijeta“ nameće se stav da je za regulisanje tjelesne težine sasvim dovoljno naći na internetu ili u časopisu neku popularnu “hit“ dijetu koja obećava brz gubitak kilograma. Posebno zabrinjava činjenica da se insistira na univerzalnosti tih dijeta odnosno pogodnost da se sa dijetom može započeti bilo kada, nezavisno od uzrasta, pola i zdravstvenog stanja osobe.
Istina koja stoji iza ovakvog pristupa je da se iza mnogih režima za ishranu i popularnih dijeta kriju mnoge zamke koje nose znatno više rizika i štete po zdravlje nego potencijalnih benefita.
Među takvim dijetama je i ketogena (tzv. „keto“) dijeta koja je originalno predložena kao način ishrane koji može pomoći u liječenju djece koja pate od teškog oblika epilepsije i koja je kao takva zamišljena da se mora sprovoditi pod strogim medicinskim nadzorom. Njena osnovna karakteristika je nizak unos ugljenih hidrata i visok unos masti koje „tjeraju“ tijelo na ketozu – stanje kada organizam umjesto šećera koji se unose u veoma malim kočinama biva prisiljen da stvara ketone koji služe kao zamjena za šećere. Ketogena ishrana zagovara unos 70-80% kalorija iz masti, 10-20% iz bjelančevina (proteina) i 5-10% iz ugljenih hidrata, dok se kod balansirane ishrane koja je zlatni standard u ishrani preporučuje unos 45 - 55% kalorija iz ugljenih hidrata, 15 - 20 % iz bjelančevina i samo do 30 % iz masti.
Kakvu će štetu primjena ovakve dijete bez medicinskog nadzora proizvesti zavisi od uzrasta, dužine primjene, prethodnog zdravstvenog stanja i fiziološke zalihe nutrijenata u organizmu koji se ovim načinom ishrane izbjegavaju unositi. Stvaranje i gomilanje ketona u krvi i mokraći može dovesti do ketoacidoze - procesa kod kojeg dolazi do promjena u funkciji jetre i ostalih važnih organa sa mogućim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama.
Nedostaci ovog režima ishrane su prevelik unos ukupnih masti, zasićenih masti i holesterola, a kako ketogena dijeta zabranjuje konzumiranje voća i određenog povrća, evidentan je nedostatak vitamina, minerala i fitonutrijenata uz pojačani gubitak vode, glikogena i elektrolita. Najizraženiji je deficit vitamina E, A, folata, vitamina B1, B6, kao i minerala magnezijuma, kalcijuma i kalijuma. Istraživanja ukazuju i na značajan gubitak mišićnog tkiva pri držanju ovakve dijete jer organizam pokušava da glukozu koja se ne unosi ishranom proizvede iz sopstvenih rezervi glikogena koje su u mišićima ili iz sopstvenih proteina – samih mišića.
Naglo smanjenje unosa ugljenih hidrata iz žitarica u kojima se nalazi i mnogo vitamina i minerala, može dovesti do pada nivoa energije i osjećaja umora. Primjenom keto dijete dolazi do „usporene“ probave što dovodi do zatvora zbog nedostatka dijetnih vlakana koja podstiču rad crijeva i neophodna su za zdravu crijevnu floru. Jedna od nuspojava keto ishrane su i grčevi u nogama zbog nedostatka magnezijuma. Katkada se zbog velike količine ketona u organizmu iz usta osjeća „zadah“ na aceton, a zbog moguće dehidracije mogu se javiti i poremećaji u radu srca zbog elektrolitnog disbalansa.
Keto dijeta kratkoročno može dati rezultate u redukciji tjelesne težine, ali budući da je vrlo stroga, u stvarnosti većina ljudi ne uspjeva da je se pridržava tokom dužeg vremenskog perioda te se prave razičite modifikacije koje nose rizik od tzv. „jo-jo“ efekta, odnosno neminovnog i nerijetko naglog povratka izgubljenih kilograma.
Balansirana ishrana u kojoj su zastupljene sve grupe namirnica uz adekvatan ritam obroka, sa pravilnom pripremom zadovoljava sve neophodne nutrijente i predstavlja zlatni standard u ishrani.
Ishrana svake osobe je specifična i zavisi od velikog broja faktora (genetske predispozicije, uzrasta, okruženja, navika u ishrani, zdravstvenog stanja, socijalnog miljea, prihoda i sl. ), te se izmjene u balansiranoj ishrani neke osobe trebaju uvoditi samo u konsultaciji sa ljekarom.
U našoj sredini postoje dijetolozi, lekari specijalisti higijene kao i nutricionisti - dijetetičari koji su kvalifikovani da daju preporuke ili da u saradnji s nadležnim ljekarom učestvuju u oblikovanju pravih medicinskih dijeta koje zahtjevaju dobru pripremu, adekvatno praćenje i dugoročnu saradnju sa pacijentima / klijentima.
Najznačajnija preporuka je da zdravlje nema cijenu niti se do zdravlja može stići prečicama. Samim tim ne treba podlijegati pritiscima niti primjenjivati različite režime ishrane na svoju ruku a naročito ne one režime koji odstupaju u velikoj mjeri od balansirane i uravnotežne ishrane, odnosno one režime koje izbacuju iz ishrane cijele grupe namirnica ili nutrijenata, kao npr. dijete bez mlijeka i mliječnih proizvoda, bez ugljenih hidrata, bez žitarica i slično.
