Opus od tridesetak crtačkih i slikarskih radova bacili su svijetlo na vječnu istorijsku inspiraciju skeletosa, ili suvog tijela, s ciljem oživljavanja „skupine kostiju”, dajući energiju živog čovjeka i vizualizaciju osjećaja u trenutku smrti.
Čovjek ne doživljava skelet kao nešto živo, zbog toga je vjekovima predstavljan kao beživotan entitet, bez energije, pa je cilj slikarke Krivokapić da skupinu kostiju učini živom, dajući joj energiju živog čovjeka, a sve sa ciljem da nađe odgovore o postojanju života nakon smrti, o kretanju duše koja pokreće skelet, jer duša je do momenta smrti zarobljena u fizičkom tijelu, a nakon njega, postaje svjesna svog neosviješćenog identiteta i kao čista energija počinje da pokreće svijet, a sve to kroz poznate ikonografske modele kao što su Ples mrtvaca (dance macabre), Bogorodica koja u naručju drži mrtvog Hrista (Pieta), marionete.
“Pored skeleta kao metonimičnog prikaza smrti, za slikarski opus Milene Krivokapić bitan je i skelet kompozicije. Glavno izražajno sredstvo je intenzivirana linija koja obrazuje međusobno preklopljene plohe stvarajući na taj način prepoznatljive forme i osjećaj pokreta. Svaka ploha dinamično je oživljena i bojom koja intenzivira polje slike i „prokrvljuje“ ga”, istakla je istoričarka umjetnosti Kristina Radović.
Mlada slikarka za Pobjedu kaže da je najljepše, a i najteže izlagati u rodnom gradu. Priznaje da joj imponuje kada joj kažu da neki njeni radovi podsjećaju na velikog crnogorskog slikara, Petra Lubardu.
“Uzori su mi slikari iz raznih epoha koji su uspjeli da određene teme obrade na jedan interesantan način. Ako gledamo i crnogorsku scenu, to su Petar Lubarda, Dado Đurić... Čula sam dosta komentara da neki moji radovi podsjećaju na Petra Lubardu u smislu pristupa, stila. Drago mi je, jer on je jedan od najupečatljivijih crnogorskih umjetnika”, zaključuje Krivokapić.
Izvor: CdM
