Rad sa Nikolićem je kaže bio lak.
“Tako je diskretan bio. Ko ga zna, on zna koliko je on bio tih, kao monah neki, on jeste monah naše kinematografije. I neverovatno strpljenje i tako pažljiv čovek i što je najvažnije, tako tačan, nepogrešivo. S njim kao glumac nisi mogao da pogrešiš. Pogledajte njegove filmove, pa tu nema loše uloge”, kazao je Krivokapić.
Krivikapić je istakao da su se zahvaljujući Živkovom daru da prepozna talenat u njegovim filmovima, mnogi mladi glumci afirmisali na domaćoj sceni.
“Mnoge je crnogorske glumce pokazao Jugoslaviji, divne glumce, za koje nisu znali. Živko ih je otkrivao. Pitali su ko su ti ljudi, pa oni su divni glumci. Igrale su i velike zvezde kod njega kao Smoki, ali on je znao da otkriva nove ljude. Ma, bio je poseban”, kazao je Krivokapić i dodao da nijesu svi razumijeli njegov umjetnički nerv, njegovu ličnu posebnost i subverzivnost.
“Njemu su znali da zameraju i kažu, zašto nas tako prikazuje Živko? On je toliko voleo Crnu Goru da je jednostavno imao potrebu da kaže, e, imamo mi i to u sebi, nemojmo biti takvi. A neki to nisu razumjeli. On je sve svoje likove volio i razumio. Volio bih da Crna Gora u skorije vrijeme izrodi jendog tako grandioznog autora”, kazao je Krivokapić i poželio da jednog dana u Nikšiću vidi i njegov spomenik.
Na jedan od najprepoznatljivijih autorskih opusa jugoslovenske i crnogorske kinematografije podsjetio je i moderator večeri, Miljan Mijušković.
“Od ranih dokumentarnih filmova preko ostvarenja kao što su Beštije, Jovana Lukina, Smrt gospodina Goluže, Čudo neviđeno, Ljepota poruka i U ime naroda, pa sve do kultne televizijske serije Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo,” istakao je Mijušković.
Nakon omaža Živku Nikoliću, publika je bilo u prilici da uživa u muziklu u izvođenju glumačkog ansambla iz Italije.
