Izgleda da se tom maksimom vodi i Nikšićanka Marina Kovačević, dobitnica nagrade “Iskra” za građanski doprinos opštem dobru. Njen “tepih” su livade nikšićke Župe, kraja iz koga potiče, u kome živi i koji se trudi da što više promoviše.
“Marina Kovačević je primjer kako pojedinac može da inicira, promoviše, stvara i utiče na promjene. Koordinatorka u ‘Morakovu’, odgovorna u Agro-turističkom klasteru ‘Župa’, ali prije toga, i prije svega, zaljubljenik u prirodne ljepote i potencijale svoga kraja, i neko ko povezivanjem i umrežavanjem organizacija, udruženja, domaćinstava, i lokalnih samouprava, želi da iz toga izvuče najviše za dobro Župe”, saopštili su prilikom uručenje priznanja.
"Nagrade su podsticaj za dalji rad, pa će tako i meni poslužiti ova. Nastaviću da radim u istom pravcu sve dok Župa ne postane primjer u Crnoj Gori po održivom agroturizmu”, kaže Kovačević za “Vijesti”.
Prije deset godina osnovala je NVO “Morakovo” i od tada se trudi da svima predoči šta je to što Župa ima i sa čime može i mora da se ponosi, ali i da iskoristi.
"Od sedamdesetih godina prošlog vijeka postoji inicijativa da se Župa poveže sa Kolašinom. To je najbliža spona od mora ka sjeveru Crne Gore, i za Župu, a i za Nikšić, to bi bilo veoma značajno. Mislim da bi izgradnjom tog puta Župa postala primjer u Crnoj Gori i regionu po održivom agroturizmu. Župa ima ogroman potencijal za bavljenje poljoprivredom i turizmom, ljudske resurse, što je i najbitnije za razvoj sela, kulturne, prirodne i istorijske potencijale koje malo koji kraj ima u Crnoj Gorii, školu sa oko 600 učenika, obrazovane mlade ljude”, nabraja Marina.
I tako bi u nedogled. Zbog toga nikada ne bi, kako kaže, Župu mijenjala za život u gradu. A i zašto bi, kada Župa “ima skoro sve uslove za moderan i kvalitetan život”.
Od prije pola godine odgovorna je u Agro-turističkom klasteru ”Župa” gdje nastoji da “povezivanjem i umrežavanjem organizacija, udruženja, domaćinstava i lokalnih samouprava izvuče najviše za dobro Župe”.
“Mišljenja sam da svako, bez obzira da li je u civilnom sektoru ili nije, može da inicira, promoviše, stvara i utiče na promjene u svojoj zajednici. Priznajem da sam zaljubljenik u prirodne ljepote i potencijale svoga kraja”.
Dok mnogi pričaju o gašenju sela, ona pokušava da dokaže da sela mogu da “ožive”, da taj proces, istini za volju, sporo ide ali da od toga ne treba odustajati jer “bez sela nema života”.
“Postoje modeli podrške mladim poljoprivrednicima u Crnoj Gori, ali sam mišljenja da treba više sluha u Ministarstvu poljoprivrede da prepoznaju tačno ko su ti mladi ljudi, dati im vjetar u leđa i više ih promovisati. Samo na Lukavici ima desetak ‘mladih’ porodica koje se uspješno bave poljoporivredom, a koji nijesu koristili nijednu mjeru podrške. I mediji treba više da posjećuju i promovišu mlade poljoprivrednike, da zajedno sa civilnim sektorom utiču na donosioce odluka kako bi se stvorili uslovi za održivo bavljenje poljoprivredom i turizmom na selu”.
Iako, smatra ona, svaki pojedinac može doprinijeti afirmaciji kraja u kome živi, ipak se, prema njenom mišljenju, jedino udruženi, kvalitetom i tradicijom može doći do uspjeha.
Izvor: vijesti.me
