„Njegoša je potrebno čitati, a ne isprazno citirati, kako bi razumjeli njegovu značajnu poziciju u crnogorskoj istoriji. U svom dramskom djelu, pisanom još u XIX vijeku, Njegoš je pažljivo bilježio mišljenja i pravoslavnog i muslimanskog življa, povlačeći značajnu razliku između braće Bošnjaka i agarjanskih Turaka, kao predstavnika okupatorske sile. Međutim, očigledno je da „upotrebna vrijednost“ parolaškog tumačenja Njegoševog djela, već decenijama predstavlja posljednju liniju odbrane raznih klero-šovinističkih politika, čemu što prije moramo stati na kraj“, zaključio je Milošević.
On smatra da se mnoge kontroverzne teme u Crnoj Gori moraju detabuizirati, te da povodom njih treba povesti ozbiljnu i argumentovanu raspravu, ali da „neutemeljeno etiketiranje najvećeg crnogorskog pjesnika i značajnog državnika nije korak u tom pravcu“.
„Doduše, već znamo da je gospodinu Muhoviću bilo ispod časti da vozi „rumunski automobil“, koji je bio donacija toj nerazvijenoj opštini, zbog toga što isti nije dovoljno luksuzan za predsjednika, „već za prodavače rejnbov usisivača“. Međutim, zbog visokog stepena neznanja i oholosti tog člana interesne grupacije Bošnjačke stranke, on ne razumije da primitivne huškačke izjave ne doprinose dugoročnom miru, međuetničkom skladu i toleranciji, već predstavljaju prepreku društvenoj koheziji, stvaraju razdor i jačaju međusobne animozitete“, istakao je Milošević.
