Jubilej svoje bogate karijere, Pavićević je proslavio u rodnom gradu i nikšićkoj publici predstavio svoje cjelokupno muzičko-poetsko stvaralaštvo. Na početku njegove karijere, kako kaže, malobrojni prijatelji su vjerovali u njega. Kao mladom stvaraocu, u prvim umjetničkim koracima nesebičnu podršku su mu pružali dramski i filmski umjetnik Sreten Mitrović, pjesnik Milan Dugo Krivokapić, kao i pjesnik Miro Nikolić koji je na njegovom prvom koncertu recitovao stihove njegove pjesme „Balada o majci“.
Govoreći o stvaralaštvu Pavićevića profesor Jovan Drašković istakao je da se Marinko odužio Nikšiću, ali i Crnoj Gori pjesmom.
„Oni koji su slušali njegove pjesme znaju da je ovaj izvanredni, svestrani stvaralac zagrlio pjesmom i gitarom skoro sve crnogorske gradove. Marinko je za mnoge više prepoznat kao kantautor, nego kao književnik. Ja kao njegov prijatelj, sabrat po peru, želim da vas podsjetim da je on objavio sedam knjiga poezije, jednu monodramu i jednu knjigu aforizama“, kazao je Drašković.
Osvrt na njegov književni opus napravila je Milica Aranitović-Papović sa posebnim akcentom na nedavno objavljenu trilogiju sonetnih vijenaca dvije knjige "Okušenik" i "Crnogorski oreol", kao i treću knjigu poezije, crnogorska monodrama "Gorčine Gorčinove", koja je izašla iz štampe prije mjesec dana.
Kako je kazala Aranitović-Papović, bila je očevidac da su tri knjige sonetnih vijenaca, od preko 900 stihova, napisane samo za četiri dana. Pušio je cigare, pio vodu i nalazio se u nekom kosmičkom stvaralačkom svijetu, opisala je ona te dane. Kasnije je u toku večeri Pavićević ispričao da ga je posle četiri dana našla skroz uništenog moleći ga da prestane da piše, plašeći se za njegovo zdravlje, što je on i uradio.
„Odavno proklijale, rodoljubive literarne misli su Crnu Goru obogatile njegovim rimama koje je on u svojim djelima spleo u sonetne vijence. Marinko Pavićević u pronalaženju autentičnog ljudskog u sebi, silazi u ponore duha, u dubine prostornog i vremenskog beskraja i vraća slike raskrivene kuće, polomljene sablje, gdje opet vriskom prošlosti ječi zla gora, pokušavajući da vrati i otvori svijest pred svakim rodoljubom oslikavajući stope vječnosti. U monodrami „Gorčine Gorčinove“ njegov pjesnički govor zgusnut je od smisla i sadržaja starih crnogorskih izraza što tumačim kao idealnu konstantu nacionalne kulture koja svojim tokovima oduvijek hrani umjetnost“, kazala je Aranitović-Papović.
„Rijetko kad sam imao priliku da u rukama držim ovako umivene književne knjige i sa književnog, i sa umjetničkog, i sa literarnog lingvističkog ugla kao što su ove tri knjige“, kazao je Miro Nikolić.
Govoreći o stvaralaštvu Pavićevića nezaobilazno je spomenuti pjesmu „Korota i suša“, koja predstavlja njegovo životno djelo. Kako je sinoć kazao Pavićević, Čedo Vuković je tražio da se uradi spot za ovu pjesmu objašnjavajući da niko nije ljepše pisao o Crnoj Gori.
Publika je imala priliku da uživa u pjesmama koje je Pavićević izvodio na gitari, a u programu je učestvovao guslar Rajko Radović, kao i JU „Zahumlje“.
Čudesan mozaik stihova i nota
U pismu koje je poslao Blagota Mitrić, opisujući stvaralaštvo Pavićevića, on kaže da je znalački ispleo svoj svijet poezije i muzike sa najfinijim i nevedljivim nitima ljubavi.
„Fascinanta je Marinkova upornost i njegova duhovna snaga kojom vodi svoje bitke i način na koji ih slaže u jedan čudesan mozaik stihova i nota koji odišu nesvakidašnjim šarmom, te tako plijeni našu pažnju uvlačeći nas u svoj svijet poezije i muzike. Marinkov svijet nije lišen ni boli, ni razocarenja, ni suza, naprotiv, to je svijet kroz koji su protutnjele sve njegove oluje u kojima Marinko i kao pjesnik i kao muzičar nesebično krči svoje čemerne dane“, dio je pisma koje je pročitao Miro Nikolić.
Marija Goranović
