Izgradnjom sabornog hrama Sv. Vasilija Ostroškog, dvorca kralja Nikole, izgradnjom mostova i puteva, izgradnjom industrijskih objekata, Nikšić postaje grad kojeg su sve češće posjećivali „ljudi sa strane“ pa se prosto nametnula potreba i za otvaranjem hotela. Tako su u Nikšiću do Drugog svjetskog rata radila četiri hotela, a ono što je interesantno je da su se u ulici Cara Dušana (današnja Karađorđeva ulica) nalazila čak tri hotela i to hotel „Evropa“ Mitra Nikovića, hotel „Nikšić“ Filipa Makrida i hotel „Bristol“.
Međutim, ovaj put više ću se zadržati na hotelu „Amerika“ koji je radio u ulici Vladike Rada (današnja Njegoševa ulica).
Hotel „Amerika“ prvobitno se nalazio u vlasništvu Nikole Barzuta, da bi ga 1909. godine preuzeo Pavle Vrbica, a od 1910. godine vlasnik hotela postaje trgovac Spasoje Vujović koji je bio jedna veoma zanimljiva ličnost.
Pored toga što je kao mlad putovao po svijetu bio je jedan i od graditelja pruge Adis Abeba - Džibuti kao i učesnik u rusko-japanskom ratu 1904-1905. godine. Oženio se 1908. godine u pedesetoj godini života i imao je petoro djece. Najmlađa kćer rodila mu se kad je imao 70 godina. Ime Spasoja Vujovića vezuje se i za pivaru „Onogošt“ Vuka Krivokapića, koja je osnovana daleke 1896. Godine, a gdje je radio kao upravnik i bio je jedan od njenih prvih udrugara.
Za vrijeme dok je Spasoje upravljao hotelom „Amerika“ on je postao mjesto po kome je Nikšić postao prepoznatljiv i u kome su odsjedali mnogi poznati i nepoznati koji su dolazili u Nikšić.
Bio je to hotel kojeg je krasila besprekorna čistoća, red i prijatna atmosfera kao i domaća kuhinja. Spasoje Vujović i osoblje koje je radilo u njemu uvijek se staralo da gost iz ovoga hotela ode zadovoljan sa željom da se opet vrati u Nikšić. Može se reći da su bili i više nego odlični promoteri grada iz tog perioda.
Inače, sam hotel imao je restoran i 15 soba a ono što je najveća zanimljivost ovog hotela je da nije bilo sobe sa brojem 13. Dvije sobe na strani hotela prema ulici sa brojevima 1 i 6 imale su balkone i predstavljale su neku vrstu apartmana za posebne goste. Na samim balkonima nalazilo se i cvijeće koje je doprinosilo ljepšem izgledu samog hotela kao i prijatnijem ugođaju onih koji su boravili u tim sobama. Čitavom dužinom hotela na zidu bilo je ispisano ime hotela i to na ćirilici i latinici.
Hotel „Amerika“ je 1926. godine dograđen i proširen u pravcu prema trgu. Elektrifikacijom grada krajem 1927. godine, hotel je osvjetljen a iznad ulaznih vrata nalazila se jedna svjetiljka koja bi uveče osvjetljavala ulaz u hotel. Ljeti bi se ispred hotela, na kaldrmu iznosili drveni stolovi i stolice kako bi gosti hotela i lokalno stanovništvo u hladovini drveća što lakše podnijeli ljetnje vrućine.
Ovaj ambijent najbolje ilustrije fotografija iz privatnog albuma doktora Milana Rojca a koja je sada dio moje kolekcije sa koje se mogu vidjeti svi ovi detalji. Inače, doktor Milan Rojc je u to vrijeme bio poznati hrvatski pravnik i političar, koji se sa svojim prijateljima, sa svojim automobilom uputio na jedno putovanje 1928. godine, koje je pored Hrvatske, Bosne uključilo i Crnu Goru. To putovanje „ispratili“ su i velikom brojem fotografija a kada je u pitanju Nikšić urađene su tri fotografije, od kojih je jedna bila i fotografija hotela „Amerika“.
Interesantno je i to da je u ovom hotelu prenoćio i dio „elite“ koja je pristigla sa kraljem Aleksandrom i članovima Vlade pred njihov odlazak sa aerodroma na Kapinom polju nakon kapitulacije Jugoslavije.
Po završetku Drugog svjetskog rata hotel je nacionalizovan i dobio je novo ime hotel „Javorak“. Bio je to prvi hotel u oslobođenom Nikšiću.
Boško Roganović
