Iako možda ne tako "popularan" kao Stari most na Moštanici ili Carev most, još jedan most koji svakako zavređuje pažnju da bude pomenut kroz serijal "Nikšić kroz istoriju" jeste i Željeznički most na rijeci Zeti koji je izgrađen u sklopu gradnje željezničke pruge uskog kolosijeka Nikšić - Bileća.
Sama pruga počela je da se trasira sredinom dvadesetih godina XX vijeka, da bi skoro deset godina kasnije, tačnije 25. 9. 1935. godine polaganjem kamena - temeljca za zgradu željezničke stanice u Nikšiću dr Milan Stojadinović, u to vrijeme predsjednik Vlade, ozvaničio početak radova. Može se samo pretpostaviti koliko je taj dan bio važan za stanovništvo kraja kroz koji će prolaziti pruga, pa se na mjestu gdje se danas nalazi željeznička stanica okupilo nekoliko hiljada ljudi, predstavnici seoskih opština kao i delegacije iz susjednih srezova.
Rad na izgradnji pruge bio je podijeljen u tri sekcije. Prva sekcija je bila na terenu između Bileće i Petrovića, u dužini od 20 km, druga sekcija se protezala od Petrovića do Trubjele (31 km), a treća između Trubjele i Nikšića. Svaka od ovih sekcija je bila podijeljena na dionice. Svakih 10 km trase činilo je jednu dionicu i ona je bila povjerena jednom inženjeru i njegovim brojnim pomoćnicima. Svaka dionica se dalje dijelila na 15 partija, na kojima je radilo oko 50 radnika.
Pruga je bila uskog kolosijeka 760 mm. Duž čitave pruge probijeno je ukupno sedam tunela ukupne dužine od 962 metra, od kojih je najduži bio onaj kod Božura (265 m). Pruga je imala šest stanica i to: Petrovići, Vilusi, Podbožur, Trubjela, Stuba i Nikšić. Sve stanične zgrade bile su izrađene od najljepšeg tesanog kamena.
Radovi na izgradnji pruge tekli su svojom dinamikom uz manje ili veće poteškoće, a onda krajem 1937. godine, dnevne novine „Politika” u broju od 22. 12. 1937. godine donose članak pod nazivom "Danas je dovršen najveći objekat na ovoj pruzi most na rijeci Zeti", u kome se pored ostalog kaže da se radovi na izgradnji 71 km duge željezničke pruge privode kraju. Upravo ovaj most izvođačima radova na pruzi Nikšić - Bileća zadavao je najviše brige jer je predstavljao i najveći i najsloženiji objekat za izgradnju na ovoj pruzi. Inače sam most ima četiri okna, sa rasponom od po 15 metara, a izgrađen je od tesanog kamena pa je u vrijeme kad je izgrađen, kao i dugo godina dok je bio u upotrebi kada je u pitanju željeznički saobraćaj, izgledao velelepno. Država ga je prilikom licitacije, kada su se "dijelili" poslovi, ustupila privatniku, i to je bio jedini posao na izgradnji ove pruge koji nije rađen u državnoj režiji. O tome kako je izgledala izgradnja mosta u jednoj od njegovih faza možemo vidjeti i na jednoj fotografiji iz vremena njegove izgradnje.
Pruga je puštena u saobraćaj na Petrovdan 12. 7. 1938. godine, a njeno svečano otvaranje izvršeno je 11. 9. 1938. godine. Opština Nikšić nije organizovala doček prvog voza u nikšićku željezničku stanicu u julu 1938. godine, jer to za vlast nije bilo svečano otvaranje. Međutim, građani Nikšića i okoline formirali su Odbor za svečani doček prvog voza u nikšićku željezničku stanicu koji je radio samostalno, bez učešća zvaničnih vlasti. Po svom konstituisanju, Odbor je uputio apel građanima Nikšića i okoline da masovno izađu na željezničku stanicu na dan dolaska prvog voza. Ulazak prvog voza u grad 12. 7. 1938. godine u 12:32h oglašen je pucnjem prangija sa Bedema, masovnim oduševljenjem naroda, pucanjem iz pištolja i pušaka. Dva mjeseca kasnije odigralo se i svečano otvaranje pruge.
Pruga je 1976. godine zatvorena za saobraćaj. Posljednji voz iz Nikšića za Bileću pošao je 29. 5. 1976. godine u 13 sati i 18 minuta. Tog dana i Željeznički most je izgubio svoju prvobitnu ulogu, a tako je sve bilo do prije nekoliko godina kada mu je „udahnut nov život”. Međutim, sada preko njega više ne saobraća popularni voz „Ćiro”, već automobili i kamioni. Pretvaranje ovog mosta iz željezničkog u drumski imalo je za posljedicu da je trajno narušen njegov prvobitni izgled čime je izgubio svoj nekadašnji sjaj.
Autor: Boško Roganović
