Željko nije planirao da se bavi sakupljanjem starih predemta i ljubav prema tom hobiju desila se sasvim slučajno. Kao radnik nikšićke Pošte Željko je često išao na teren i popravljao telefone, a njegovi sugrađani su mu poklanjali stare aparate. Tako s predmeti iz zaboravljenog vremena polako počeli da zauzimaju posebno mjesto u njegovom satnu, ali i životu.
Ljudi zanemaruju antikvitete
„ Ulazeći u domove mojih Nikšićana, kao majstor Pošte, vidio sam mnogo zanimljivih stvari koje su ljudi prosto zanemarivali. Za mene je to bilo više od običnog zaboravljenog, nepotrebnog predmeta. Gledao sam na te stvari drugačijim očima. Tada se kod mene javila želja da te aparate popravim, sredim i sačuvam. Većina tih vlasnika mi je poklonila starine, a bilo je situacija i da ih kupujem“, sjeća se Željko.
Kao i kod svakog kolekcionara tako i kod Željka svaki predmet ima svoje mjesto, svoju značaj i svoju priču. No, ne voli Željko mnogo da priča. Više voli da stvari postavi na svoje mijesto jer je u svaki predmet uložio ogromi trud, pažnju i strpljenje kako bi ga zaštitio od propadanja. U kolekciji ovog Nikšićanina pored starih telefona nalaze se i stari radio aparati, dvogledi, fotografije, razglednice, pečati, poštanske markice, perperi, posuđe, koferi,ploče, privjesci, kao i staro crnogorsko oružje.
Najbrojnija kolekcija telefona
„ Imam kolekciju telefona, njih oko dvadeset. To su stari telefoni od tridesetih do pedesetih godina prošlog vijeka. To su sve marke poznatih proizvođača. Imam i određeni broj satrih telefonskih centrala“, ponosna kaže Željko. Većini predmeta je „vratio život“. Ponosan je što je uspio pa popravi dva radio-aparata koja svojom ljepotom plijene pažnju. „ To su najljepši radio-aparati u ono, a i u današnje vrijeme. Prva serija njihove proizvodnje u fabrici Nikola Tesla pod imenom Kosmajac počela je 1947 godine prošlog vijeka i upravo ovaj moje je iz te serije. Druga dva su iz 1935 godine“, kaže Željko. Među starinama koje decenijama sakuplja su pečti čija starost je oko stotinu godina. „ Imam pečat iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i on mi je od posebne važnosti. Značajne su mi i stare razglednice Nikšića“, kaže Željko. U svojoj kolekciji Željko Krsmanović ima i reprint svih izdanja lista Onogošt koji je izlazio od 1898 godine do 1899 godine.
U kolekciji gramofon iz 1910. godine
Posebno mjesto i ono na šta je Željko ponosan je stari gramofon iz 1910 godine. „ Prije 25 godina kupio sam ga u Srbiji na sajmu antikviteta. U to vrijeme su postojali takvi sajmovi. Ovaj gramofon je posebno interesantan svakom ko dođe kod mene. Stalno me ljudi pitaju da li bih ga prodao i za koliko novca. Svakoga sam odbio. Ovo je eksponat i nema cijenu“, ističe Željko. Kao i svaki kolekcionar i Željko se suočava sa preblemima u svom hobiju. Starine se sve teže nalaze, sve je manje orginala, a često su oni najvrjedniji predmeti oštećeni pa zahtjevaju posebnu pažnju i održavanje. No, i pored toga Željko ne odustaje, kaže da je za njega sakupljanje antikviteta lijek za dušu, nešto bez čega ne može da zamisli svoju svakodnevicu. „ Uz dobru volju sve se može. Za sve treba strpljenja, vremena i posvećenosti. Kada uložitet trud to se onda i isplati. Nema ništa ljepše od toga kada nečemu što je staro, propalo, a neprocijenjivo vratite sjaj. To je osjećaj koji se ne može opisati“, naglašava Krsmanović.
Neshvatljivo da gobleni završavaju u kontejnerima
Gobleni odavno ne krase zidove u savremenim domovima. Često ih Željko nalazi bačene pored kontejnera što je za njega ne shvatjivo.
„ To su čuvari nečijih života. Neko je u njih utkao svoje vrijeme, trud, život i suze. Današnje domaćice ne žele da ih vide u svojim domovima, pa ih bacaju u smeće. Eto, potrude se da ih stave pored kontejnera. Valjda i one znaju da ima neko ko prepoznaje vrijednost tog umjetničkog stvaralaštva“, kaže Krsmanović.
Kolekcionar iz Nikšića kaže i da ne prodaje svoje antikvitete osim ako ima dva ista predmeta. Kaže i da je danas prodaja starina postala biznis.
„ Vidim da se dosta njih namjerilo da prodaje i preprodaje stare predmete. Osjetili su ljudi draž te prodaje, vide da se to može prodati i cijene u bescjenje. A i besparica je učinila svoje pa ljudi prodaju i što ne bi trebali“, kaže Krsmanović.
