Ulogu malog ambasadora, uz podršku njegove majke, Nikšićanke Bobane Mićanović Koleva, preuzeo je trogodišnji Matija.
Drugarima iz vrtića i njihovim roditeljima predstavio je prirodne ljepote naše zemlje, kulturno – istorijsko nasleđe...
„Pričali smo o nacionalnim obilježjima, nacionalnoj hrani, zanimljivim mjestima, divljim životinjama koje su nastanjene u Crnoj Gori, o Staroj maslini, kanjonu Tare i mostu, Biogradskoj gori, sve ono što Crnu Goru čini posebnom i jedinstvenom u Evropi, i svijetu“, priča za Onogošt dvadesetosmogodišnja Bobana.
Nezaobilazno je bilo pomenuti i Nikšić – Bobanin rodni grad, gdje je i Matija rođen.
Matija je drugare učio da broje do pet na našem jeziku, kažu ‘dobar dan’, uče pjesmice i pripremaju kolače.
Pomenuli su i da je Island prva država koja je podržala nezavisnost naše zemlje, pa je Crna Gora u tu čast na Cetinju jednu ulicu nazvala Islandska ulica.
„Djeca su bila oduševljena i rekli su da bi voljeli da posjete Crnu Goru sa svojim roditeljima“, dodaje Bobana.
No, ovo nije bila jedina prilika da se priča o Crnoj Gori čuje na Islandu. Mjesto gdje žive predstavlja pravi primjer multinacionalne i multikulturne zajednice. Varoš sa oko 600 stanovnika, danas naseljavaju Mađari, Meksikanci, Tajlanđani, Španci, Amerikanci... predstavnici 21 nacije. Prilika da se komšije bolje upoznaju i predstave zemlje iz kojih dolaze, bio je Multikulturni festival, koji je održan prošle godine.
Video snimcima, od sjevera do juga, Bobana je pokušala dočarati ljepote Crne Gore, koliko se u nekoliko minuta moglo prikazati. Zbog malo vremena i ograničenih uslova za pripremu, izostali su ukusi tradicionalne crnogosrke kuhinje.
Bobana je uspjela pripremiti pitu i patišpanj, a sljedeći put planira da se „iskupi“ kajmakom, cicvarom, pršutom, domaćom rakijom...
Zemlja vatre, leda i uređenog sistema
Island – zemlja vatre i leda, kako opisuju ovu ostrvsku državu, prebivalište jedne Nikšićanke i njenog tadašnjeg momka, sada supruga Bugarina, postalo je neplanirano.
„Došli smo 2015. godine, jer je moj suprug potpisao ugovor sa lokalnim timom ovdje, a ja sam dobila sezonski posao. Tako da smo planirali da se vratimo nakon toga, ali nije sve pošlo po planu. Bili su zadovoljni oni, kao i mi, tako da smo odlučili da nastavimo saradnju i tu smo i dalje nakon šest godina“, priča Bobana.
Posebno je zahvalna što su je Islanđani naučili životu bez stresa.
„Ovdje je sve “bara róleg”, kako bi Islanđani rekli, iliti ‘samo lagano’“.
Posla ima skoro za sve, kriminala skoro da nema, priča Bobana. Islanđane ne možete vidjeti da čekaju u dugačkim redovima da završe administrativne poslove, jer sve obavljaju preko Interneta.
„Sva djeca starija od 14 godina rade tokom ljetnjeg raspusta, a svi nezaposleni koji su na Birou ostvaruju pravo na trogodišnju novčanu pomoć od države. Veliku pomoć i beneficije imaju samohrane majke, kao i oni najugroženiji“, priča ona.
Prilikom dolaska na Island posebno je oduševilo koliko je sve savršeno čisto.
„Nigdje na ulici ne možete naći papirić jer Islanđani posvećuju veliku pažnju očuvanju ekologije i zdravlja“, prepričava Bobana, zbog čega je, objašnjava, svaki dolazak kući, prelazak iz jednog svijeta u drugi.
„Jako je tužno vidjeti koliko naš narod ne cijeni ljepotu koju imamo. Sve ima svoje pluseve i minuse, tako da, uprkos surovoj klimi, Island je zemlja u kojoj se lijepo živi jer sistem savršeno funkcioniše“, zaključuje Bobana.
Marija Goranović
