Pola vijeka od posljednjeg sjedanja u školske klupe i polaganja ispita zrelosti oživjelo je davne uspomene. Plato ispred Osnovne škole “Olga Golović”, nekadašnje gimnazije, bio je ispunjen suzama radosnicama, nostalgijom, toplim zagrljajima i dirljivim prisjećanjima.
Godine su donijele sijede kose i životnu mudrost, ali u očima ovih ljudi i dalje živi onaj isti mladalački žar koji ih je prije pedeset godina otisnuo u svijet.
Članica organizacionog odbora Slavica Grgurević kazala je da su pripreme za proslavu trajale nekoliko mjeseci kako bi poziv stigao do svih učenika ove generacije, rasutih širom svijeta. Ipak, kako ističe, radost ponovnog susreta izbrisala je svaki napor i umor uložen u organizaciju.
“Velika je radost da poslije pola vijeka vidim svoje školske drugove. Nakon gimnazijskog školovanja, svi smo pošli u razne gradove, ali uvijek smo imali komunikaciju između sebe, tako da je to rezultiralo proslavom deset godina mature. Od tada, svaki posljednji vikend u maju okupljamo se neobavezno, kako ko može. Na tim skupovima bilo nas je od 20 do 60 iz naše generacije”, kazala je ona i podsjetila koliko je bilo lijepo vrijeme sazrijevanja i odrastanja kada granica nije bilo, a svijet je izgledao kao mjesto bezgraničnih mogućnosti. Kada je jedino bilo važno napredovati u svim oblastima, grabiti svaki gram pruženog znanja, uživati u druženjima, graditi prijateljstva i ponosno čuvati titulu učenika Gimnazije “Stojan Cerović”.
Radenko Stevović, koji je svoj profesionalni put nastavio u Beogradu radeći u tamošnjoj Službi za transfuziju krvi, prisjetio se kako je često bio prvi kontakt svojim školskim drugovima kada bi im bila potrebna zdravstvena pomoć. Zahvaljujući tome, veze i prijateljstva nijesu se prekidala ni u godinama nakon završetka školovanja, bilo da su povodi za susrete bili radosni ili oni teži životni trenuci. Ta spremnost da uvijek budu tu jedni za druge, čak i decenijama kasnije, pokazala je da lekcije iz humanosti, naučene u mladosti, nikada nijesu zaboravili.
I dok su se sjenke prošlosti miješale sa sadašnjošću, u vazduhu je lebdjela jasna poruka: prošlo je pedeset godina, ali njihova priča i dalje traje.Tradicionalno, oni prikupljaju knjige koje poklanjaju biblioteci Gimnazije “Stojan Cerović”, ostavljajući tako trajan trag i dar generacijama koje tek dolaze.
Druženje su nastavili u motelu “Trebjesa”, uz pjesmu, evociranje školskih dana i brojne lijepe uspomene koje ni vrijeme nije moglo da izbriše. Sa vidikovca Trebjese, dok je pod njima ležao grad njihove mladosti, nazdravljalo se prošlim vremenima i neprolaznom prijateljstvu koje je izdržalo test od pola vijeka. Uz prepoznatljive zvuke muzike iz sedamdesetih, na trenutak je oživio onaj stari, romantični duh Nikšića koji ova generacija ljubomorno čuva od zaborava.
Vesna Kilibarda na proslavu jubileja doputovala iz SAD
Koliko su ovi susreti značajni i koliko je generacija ostala povezana uprkos geografskim daljinama, najbolje potvrđuje činjenica da je Vesna Kilibardadoputovala čak iz Sjedinjenih Američkih Država kako bi prisustvovala obilježavanju jubileja. Za nju je ovaj događaj imao posebnu, duboku emotivnu težinu. Naime, svog životnog saputnika, pokojnog supruga Zorana, upoznala je upravo u školskim klupama nikšićke gimnazije.
“Zajedno smo kasnije otišli u Ameriku, gdje smo izgradili uspješne karijere kao priznati naučnici, ali uvijek noseći Nikšić u srcu. Ovo je prva proslava mature na koju sam došla bez Zorana”, kazala je Kilibarda.
DAN
