Ako objavi knjigu poslije par godina ili snimak predstave koja se više ne igra, kao i filma koji je odavno na internetu, kako je kazao, ne čini grijeh, nego pomaže djelu da i dalje živi, što je želja, potreba i amanet svakog umjetnika svome djelu.
“Ako objavim reagovanje na neku društvenu promjenu ili objavim pjesmu, dramu, roman, u digitalnoj varijanti, to je takođe, moj izbor i procjena, od kojeg niko neće imati štete osim ja. Naravno, sve to zavisi od jačine industrije gdje se dešava ili događa. Od količine konzumenata. U malim sredinama je dovoljno da vas uvijek jaka čaršija, novine, časopis, radio, televizija ili portal progutaju, dok sa velikim sredinama to nije slučaj, jer postoji izbor. Zato je kod nas sve kasnilo, jer smo bili blokirani društvenim uređenjima, njihovim, a ne našim pogledom na svijet, kroz vjekove, a kasnije malim brojem uticajnih medija, sve dok se nije pojavio internet”, objašnjava on.
Sad sve, kako je kazao ,zavisi od jednog klika, čemu je prethodila divna svemogućnost daljinskog upravljača da ne mora da se sluša i gleda “da ti se neko iživljava na moždanim vijugama, recepcijomi percepcijom”.
“Ali su se pojavile dostupnije i jeftinije društvene mreže koje su pokvarile koncepciju tzv.mislećim, a postale Meka i Medina za svemisleće i sveznajuće, bez elementarnog i samovaspitnog dobrog vaspitanja. Iz tog razloga, iz nemoći, kao i mnoge druge dobre stvari i drugačiji putevi nastaju platforme, kao što je ovaj sajt, jer društvene mreže postaju virtuelnaa ulica, ne ona neophodna destruktivna koja mijenja, nego ona samodestruktivna koja cementira”, dodaje Nenezić.
Vjerovatno će, kako je kazao, svakom upasti u oči njegova izjava da knjiga postaje eksponat, ali, ističe, nije da nije tako...
“U digitalnoj eri knjiga sve više postaje savršena pozadina za fotografiju ili video. A sve manje izvor informacija. Što je bila. Ili istorijska čitanka. I ne samo da je knjiga arhaična nego i intelektualac, u izvornom smislu. Inače je uvijek taj pojam izazivao polemiku, a danas pogotovo. Slažem se sa milionima onih koji tvrde da su neke nauke previše sebi davale na značaju, a što nije koristilo čovječanstvu. što se vremenom pretvaralo u jalovu demagogiju ili u "parazitizam". Počnite od kritike, koja je još sa Gutenbergovim izumom izgubila smisao. A sjetite se da je to još bilo u Srednjem vijeku. I ko se prvi digitalizovao, pa parazit. Kritika. Koja je ipak dobila etiketu kritizerstva, jer pametnim ljudima civilizacija nikad nije oskudijevala”, smatra Nenezić.
Ne treba, kako je istakao, biti previše pametan ili vizionar i priznati da nam je zdrastvena kriza pokazala ono što smo znali, ali nijesmo prihvatali kao stanje stvari, da je digitalizacija jedna moćna i nova tehnološka revolucija koja je promijenila svijet.
“Iako se vajkamo da će biti sve kao prije, neće, jer odavno nije, a svjedok mi je vaš portal i moj sajt. Takođe, biznismeni, koji jesu "kefalo" svakog vremena vrlo brzo su se digitalizovali. Svjedoci su mi oni ljudi koji se ubrajaju u najbogatije na planeti, a izmisli su društvene mreže, pokrenuli digitalne platforme itd. Čovječanstvo očekuje borba protiv njih, jer se ni oni ne razlikuju od ostalih profitera koji su razne revolucije obrtale u svoju korist. No tim velikim stvarima nek se bave svemogući tabloidi, a ja ću mrvicama. Moj cilj je izvorni, antički, tradicionalni - pružiti čitaocu i gledaocu šansu da konzumiraju ono što radim... I ništa više i ništa manje. Kao što nezavistan autor ili pozorišna grupa zakupljujem salu za određenu svotu ili procenat da svoje djelo prezentujem, tako je sa internetom. Ili izdavačem. Sve u suštini ostaje isto, samo se forma mijenja. Ovaj put ne poetska, estetska, spiritualna, nego materijalna”, dodaje on za naš portal Nenezić.
Sajt, koji možete pogledati ovdje, dizajnirali su Ranko Radulović i Igor Dončević, a na njemu možete naći poeziju, romane, predstave, odnosno cjelokupno Obradovo stvaralaštvo.
