Istraživanje o sprovođenju preporuka Komiteta UN o pravima OSI u vezi sa samostalnim životom i uključenost u zajednicu, pokazalo je da je zakonodavstvo unaprijeđeno, odnosno da postoje garancije u većini oblasti života.
Iz UMHCG kazali su da je istraživanje pokazalo da je sistem podrške za život u zajednici opisan kao neizvjestan, a mogućnosti za samostalan život OSI ograničene.
„Kao odgovorne za takvu situaciju su, prije svega, pronalazili u institucijama socijalne i dječje zaštite i lokalnoj samoupravi, odnosno državi, pa čak i u svjetskim okvirima, ali u jednom dijelu i samim OSI za koje smatraju da treba da u većoj mjeri zahtijevaju ostvarenje svojih prava“, rekli su iz UMHCG.
Kako se navodi ispitanici odgovornost smatraju podijeljenom, ali s većim akcentom na tome da je država u obavezi da obezbjedi jednake uslove za sve jer je glavna odgovornost na onome „ko uređuje odnose u društvu“.
Dodaje se da su kao dodatan problem u praksi ispitanici naveli taj što neke OSI ne raspolažu samostalno svojim novcem već to čine članovi njihovih porodica, a to negativno utiče na njihovo samopouzdanje i upravljanje svojim životom.
Navodi se da su ispitanici istakli da porodice s članovima OSI treba ojačati, naročito u dijelu „puštanja“ djeteta da vodi svoj život, ali i razvoja usluga podrške za roditelje.
„Kada je trebalo definisati samostalni život OSI i uključenost u zajednicu, jedan od zanimljivih i važnih odgovora odnosio se na to da samostalni živ ot ispitanici vide kao proces življenja i starenja izvan ustanova“, kazali su iz UMHCG.
Iz UMHCG su naveli da rezultati upitnika pokazuju da 44,2 odsto smatra da OSI u Crnoj Gori nemaju adekvatne preduslove i uslove za samostalni život i uključenost u zajednicu, dok 37,2 odsto smatra da takve uslove uglavnom nemaju.
„Kada je riječ o ključnim preprekama s kojima se OSI suočavaju, najčešće su nabrajane životni standard (62,8 odsto), fizičke prepreke (46,5 odsto), stavovi sredine (44,2 odsto) i nedostatak podrške od strane zajednice (41,9 osdto)“, navodi se u saopštenju.
Kako su dodali iz UMHCG istraživanje je pokazalo da je napredak u odnosu na raniji period to što OSI i članovi njihovih porodica u mnogo većem procentu vide odgovornost institucija za položaj OSI u državi, a ne NVO sektor kako je slučaj bio ranije.
Iz UMHCG su rekli da je cilj istraživanja bio da se napravi osvrt na aktivnosti preduzete u periodu od avgusta 2017. radi primjene preporuka Komiteta.
Iz UMHCG su kazali da su navedeni predlozi za poboljšanje stanja u odnosu na primjenu člana 19 Konvencije UN o pavima OSI koje su ponudili učesnici istraživanja ili koji su se mogli konstatovati na osnovu sistematizovanih podataka.
Istraživanje je sprovedeno kao aktivnost projekta PonOSIti, ravnopravni, uključeni! koje je UMHCG realizovalo uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja posredtvom Konkursa za NVO u 2019.
Izvor: Mina
