Podaci, prikupljani 36 godina, preuzeti su iz danskoga državnog registra pacijenata. Ustanovljeno je da opasnost od razvoja demencije raste u zavisnosti od broja i težine povreda, pišu naučnici u stručnom časopisu The Lancet Psychiatry.
“Kod pacijenata sa istorijom traumatskih povreda mozga primjetili smo povećanu opasnost od razvoja demencije, čak i nekoliko decenija poslije povrede”, kaže glavni autor studije Džese Fan sa Medicinskog fakulteta u Sijetlu.
On dodaje da se to odnosi i na manje teške povrede, poput potresa mozga.
Naučnici, međutim, ističu da je apsolutni rizik za svakog pojedinca prilično nizak. U studijskoj grupi, 5,3 odsto osoba koje su patile od demencije je tešku povredu mozga doživjelo u mlađem životnom dobu, u poređenju sa 4,7 odsto osoba koje nijesu patile od demencije.
“Rezultati našeg istraživanja ne upućuju na to da će se kod svih koji dožive neku traumu mozga kasnije u životu razviti neki oblik demencije”, kaže Fan.
Ipak, bez obzira na to, svima koji su doživjeli bilo kakvu traumatsku povredu mozga prouzrokovanu padom, automobilskom nesrećom, povredom zadobijenom za vrijeme bavljenja borilačkim sportom ili za vrijeme tuče, savjetuje se oprez i redovna fizička vježba, izbjegavanje pušenja, masne hrane i previše alkohola.
“Veoma je važno da osoba koja je doživjela traumu mozga ne dođe ponovno u sličnu situaciju. Važno je spriječiti nove slične traume, jer se rizik od razvoja demencije povećava sa brojem traumatskih povreda mozga”, upozorio je Fan.
Ranije studije o povredama mozga i razvoju demencije davale su kontradiktorne rezultate.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, oko 50 miliona ljudi u svijetu pati od nekog oblika demencije, uključujući i Alchajmerovu bolest, na koju se odnose dvije trećine slučajeva. Svake godine u svijetu se evidentira oko 10 miliona novih slučajeva demencije.
Grupa istih autora iznosi podatak prema kome svake godine više od 50 miliona ljudi doživi traumatsku povredu mozga.
Nedostatak studije je praćenje pacijenata iz samo jedne zemlje sa prilično sličnom etničkom pripadnošću, navode autori, dodajući da to znači da rezultati istraživanja ne mogu u potpunosti da se primjene na druge etničke grupe u ostalim zemljama.
