Komad je rađen po tekstu Doruntine Baše, u režiji Ane Tomović, a uloge tumače Jasna Đuričić i Milica Stefanović. Dramaturgiju potpisuje Filip Vujošević, scenografiju Zorana Petrov, kostimografiju Momirka Bailović, scenski pokret Bojana Mišić, dok je muzički saradnik Draško Adžić.
“U mnogim tradicionalnim kosovskim kućama, još uvijek se dešava da žene nestalih u ratu i dalje žive sa muževljevom porodicom, iako je prošlo više od deset godina od rata. Pravo nad njihovim životima, koje je nekad pripadalo mužu, sada pripada njegovoj porodici. One uopšte nemaju „privatni“ život. Šta god radile, moglo bi se tumačiti kao nešto što dolazi direktno iz porodice njenog muža, pa moraju biti pod kontrolom kako bi štitile čast porodice. Ali, šta se dešava ako se muževljeva porodica sastoji samo od njegove majke? Da li je ona u stanju da „čvrstom rukom“ kontroliše situaciju? I kako uspijeva da održava domaćinstvo u situaciji kada je progone sjećanja na nestalog sina koga je pokušala da sakrije u podrumu kuće? Kako zadržava moć u situaciji kada su snajina očekivanja u vezi sa nestalim mužem nešto drugačija i kada se dvije žene povređuju dovodeći međusobni odnos do (nemogućeg) razrješenja? „Prst” istražuje ovaj odnos u kontekstu najosjetljivijeg problema na Kosovu danas: pitanja nestalih, ali iz potpuno nove, za ovo društvo radikalne pozicije žena koje su ostale iza.
„Prst” je kažiprst koji ne zna u kom pravcu da pokaže i nije u stanju da otkrije počinioca.
„Prst” je, takođe, sjenka ogromnog prsta koji ukazuje na tebe, čineći da osjećaš krivicu. To je prst koji nudi i pomirenje i razlaz. To je izgovor da plačeš nad trivijalnim bolom izazvanim trivijalnim kućnim poslom, kao maska za veći, manje banalan bol iznutra. To je konstantan podsjetnik na činjenicu da je učinjeno nešto loše i da sve može da se raspadne. To je prijetnja. To je nešto čime se češeš. To je nešto čime dodiruješ”, napisao je dramaturg predstave Filip Vujošević.
Ulaznice se mogu kupiti na biletarnici Nikšićkog pozorišta po cijeni od 5 eura.
