"Uvijek može više i bolje, govorio je dr Mirko Đurović, pedijatar, uvijek Nikšićanin, koji je u medicini stekao zvučne, naučne titule ali i one prestižnije koje ne krase šture radne biografije, bijele mantile, ili vrata kancelarija, ali krase čovjeka: čuveni ljekar, institucija, pravi humanista, dobar čovjek… Pola vijeka bio je doktor na terenu ili u ordinaciji, a posebno dječijih tijela i duša.
Rad u Nikšićkom medicinskom centru, od 15. 10. 1962. znanje, entuzijazam i posvećenost, koji su nadomještali oskudnu aparaturu, uspješna reorganizacija zdravstvene zaštite djece, specijalizacija u Beogradu, subspecijalizacija u Zagrebu, brak sad dr Dušankom Paraušić, rođenje djece, blizina roditeljskog doma, Nagrada oslobođanja grada bili su ispunjenje njegovog sna. Lako dr Toša govorio o uspjesima gdje je bio dio tima, a teško o onim gdje je ostavio lični pečat kao znamenje. To je osobina velikih ljudi a velikim ih čine riječi, djela i riječ o njima. A riječ o velikom doktoru, pravom humanisti živa je pa se često čuje - tako je govorio dr Mirko, Toša ili Đetić, čovjek koji je samarićanskom posvećenošću liječio čovjeka, a malom obećavao da će biti čovjek važan. Ima li svetije misije", zapisala je novinarka Sonja Vujadinović.
