Predmet partnerstva države i privatnog sektora može biti izgradnja, rekonstrukcija, održavanje i korišćenje puteva, pruge, aerodroma, elektronskih komunikacionih mreža, objekata zdravstvenih, obrazovnih i ustanova kulture, komunalne infrastrukture, žičare, slobodne zone i slično, piše Pobjeda.
Primjedbe su dostavili Unija poslodavaca, Agencija za promociju stranih investicija (MIPA), Institut alternativa, Morsko dobro, Savjet stranih investitora, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Iz Instituta alternativa predložili su da se odustane od koncepta da se nabavke male vrijednosti do pet miliona EUR definišu posebnim propisom koji će donijeti Vlada. Oni smatraju da za njih treba da važe isti principi kao i za veće.
”Vrijednost koju zakonski tekst definiše kao malu je visoka. Pet miliona EUR je velika količina novca građana - poreskih obveznika i u skladu sa tim treba obezbijediti transparetnost, kontrolu i odgovornost za ova javno-privatna partnerstva, kao i za ostala”, ocijenili su iz Alternative.
Oni su predložili da se dva registra projekata i zaključenih ugovora o javno-privatnom partnerstvu povežu u jedan, čime će se postići veća transparentnost i praćenje projekata i ugovora.
Zakonskim predlogom predviđeno je formiranje agencije za investicije, a iz Sekretarijata za razvojne projekte sugerisali su da se razmisli da li je potrebno ograničiti da ona ne može biti u većinskom vlasništvu privatnog partnera, jer pruža javne usluge.
Iz MIPA je stigao predlog da se razmisli da članovi upravnog odbora te agencije budu ministri, ukoliko to ne sprečava neki od zakona.
Iz MBA su ocijenili da su neogovarajuće metode za izračunavanje procijenjene vrijednosti projekta javno-privatnog partnerstva.
”Postavlja se pitanje koje su to objektivne metode, kad ih kao takve ne prepoznaju evropski standardi za procjenu vrijednosti (EVS), ni međunarodni za procjenu vrijednosti (IVS), niti međunarodna procjeniteljska praksa”, navode iz MBA.
Iz obje biznis asocijacije traže preciznije definisanje oblasti u kojima je moguće ovakvo partnerstvo, jer smatraju da će široka definicija izazvati konfuziju.
Iz MBA zamjeraju što je zakonom odgovornost dominantno na privatnom partneru i predlažu da se razmisli da li da Parlament osniva agenciju za investicije, umjesto Vlade.
I u Uniji poslodavaca smatraju da gro rizika snosi privatni partner i predlažu preciznu definiciju odredbe da ”članovi upravnog odbora agencije za svoj rad odgovaraju Vladi”.
”Treba normirati da li se radi o moralnoj, imovinskoj, individualnoj ili kolektivnoj odgovornosti”, ocijenili su iz poslodavačke organizacije.
Iz MANS-a, odakle je stiglo najviše primjedbi, smatraju da je neprihvatljivo da među ovlašćenjima agencije bude pružanje stručne pomoći stranim investitorima za ulaganje u određene oblasti privrede, jer to može uticati na favorizovanje pojedinih ponuđača i ugrožavati načelo konkurentnosti.
Oni ukazuju da je neprihvatljivo ostavljati mogućnost da razlika procijenjene vrijednosti projekta i zaključenog ugovora može da bude veća 20 odsto, kao i propisivanje da projekti do pet miliona EUR ne moraju da primijene sve kriterijume predviđene tenderskom dokumentacijom.
Za njih je neprihvatljivo ugovaranje kompenzacija i prebijanja potraživanja, te propisivanje tajnosti podataka. Oni su predložili da se rok trajanja ugovora smanji sa 90 na 20 godina i insistiraju da se raskine u slučaju da privatni partner ne dostavi bankarsku garanciju.
Treba propisati, kako navode, da sve isplate za projekte javno – privatnog partnerstva budu objavljene na Vladinim računima.
Iz Javnog preduzeća Morsko dobro stigao je predlog proširenja liste javno- privatnog partnerstva.
”U oblasti koje mogu biti predmet ovog partnerstva treba uključiti izgradnju, rekonstrukciju i modernizaciju kupališta, marina, privezišta, pristaništa i drugih objekata obalne infrastrukture”, naveli su iz Morskog dobra.
izvor: Portal Analitika
