U bici na Grahovcu 5. maja, prije 162 godine, Crna Gora izvojevala je jednu od najvećih pobjeda u svojoj istoriji.
Grahovac je proširio granice Crne Gore, postavio temelj za međunarodno priznanje, skrenuo pažnju svih evropskih država, ali i jasno stavio do znanja Osmanlijama da crnogorski narod ne pristaje da bude pokoren. Takođe, ova bitka bila je korak ka priznanju međunarodnom priznanju nezavisnosti Crne Gore.
Komandant turskih trupa u Hercegovini Husein-paša dobio je 1858. zadatak od Porte da zauzme Grahovac i da Crnogorce primora na povlačenje. Ta odluka je dijelom bila izazvana i zbog činjenice da su Crnogorci potpomagali i usmjeravali ustanke protiv Osmanlija u Hercegovini.
Knjaz Danilo poslao je oko 5500 vojnika u pomoć Crnogorcima koji su bili na Grahovu. Ukupno je crnogorska vojska imala oko 7 000 vojnika. Različite su podaci istoričara o brojnosti Osmanske vojske: dok neki tvrde da je, iako mnogo bolje naoružana, po brojnosti bila slična crnogorskoj, podaci drugih pokazuju da je bila mnogo brojnija.
Na čelu crnogorskih snaga bio je vojvoda Mirko Petrović. Prema svjedočenjima, tom prilikom Danilo mu je rekao: Pokaži kako kuća Petrovića ne štedi svoju krv za krst časni, slobodu i Crnu Goru.
Bitka je trajala tri dana. U toku primirja koje je drugog dana zatražio Husein-paša da bi konsolidovao svoje snage, vojvoda Mirko povlači taktički potez koji je, uz hrabrost koju su Crnogorci pokazali, bio vjerovatno presudan za istorijsku pobjedu. Naime, u vrijeme primirja, on naređuje vojvodi Petru Vujoviću da zaposjedne putni pravac ka Klobuku, jedinu vezu vojske na Grahovcu i Hercegovine.
Tako su se osmanske trupe našle u klopci. Husein-paša naređuje hitno povlačenje. Tako počinje odlučujuća bitka. Dok je jedan dio Osmanlija pokazivao odlučan otpor, drugi dio se povlačio. Husein-paša je uspio pobjeći s manjim brojem vojnika.
Osmanlije su izgubile nekoliko hiljada vojnika, a crnogorski gubici se procjenjuju na oko dvije hiljade.
Pobjeda Crnogoraca skrenula je pažnju evropskoh sila, pa 1858. počinje sa radom Komisija za razgraničenje.
Sastavljena od predstavnika velikih sila, Komisija će utvrditi novu crnogorsko-osmansku granicu.
Na Carigradskoj konfenrenciji iste godine granica će dobiti diplomatsku verifikacija – značajan korak za sticanje međunarodnog priznanja Crne Gore.
Tada Crna Gora proširuje svoju teritoriju na grahovski kraj, Rudine, Nikšićku Župu, Uskoke, Gornje Lipovo, Gornje Vasojeviće te dio Drobnjaka i Kuča.
Na mjestu gdje se nalazio šator Husein paše, kralj Nikola je 1864. podigao Crkvu sv. Spasa, a Vlada Crne Gore 2008. godine, nedaleko od mjesta gdje se odigrala bitka, spomenik u čast svim poginulim borcima sa Grahovca. I na spomeniku i na crkvi piše: „Spomenik je vašeg junaštva, Crna Gora i njena sloboda“.
Izvor: rtcg.me
