On je rekao da je mnogo razloga da dijete upiše vrtić, a kao primarni ističe socijalizaciju, koje je, u današnje vrijeme digitalne tehnologije, sve manje.
„Osnovno, zbog čega je vrtić preporučljiv je socijalizacija. Znači, prvo djeca borave sa vršnjacima, druže se sa drugarima, provode zajedničko vrijeme sa njima i to je veoma važno danas kada je igre i druženja među njima sve manje. Zatim, vrtić je mjesto gdje se stiču osnovne navike koje su im neophodne za školu i čitav školski period. Uče da borave u nekoj grupi, da joj pripadaju“, objašnjava on.
Pored navedenog, dodaje Cicmil, rad u vrtiću funkcioniše po planu i programu i mališani u njemu usvajaju predviđena znanja za njihov uzrast.
„Ono što je jako bitno i što se primjećuje, pogotovo sada u testiranju za školu, a i kasnije, je da su djeca koja su pohađala predškolsku ustanovu spremnija za školu i mnogo lakše prođu testiranje. Program u prvom razredu je sličan onome za predškolsko obrazovanje pa se djeca u školi mnogo bolje snalaze“, nastavlja on dodajući da, pored navedenog, mališani nauče da dijele, poštuju vaspitača, a kasnije učitelja, nauče pravila ponašanja, dužnosti i obaveze.
„Za djecu koja ne pohađaju vrtić, dešava se da period adaptacije koji je trebalo da pređu u predškolskoj ustanovi prelaze tek u školi, pa postoje slučajevi da djeca plaču, teško podnose odvajanje od roditelja“, dodaje psiholog.
Prema savjetima stručnjaka, kaže, idealno doba za upis u vrtić je tri godine, kada kreće period socijalizacije i kada djeca počinju da se druže i imaju neke zajedničke igre, ali, ukoliko su roditelji u mogućnosti, savjetuje da upišu djeca i dok su mlađa. Ipak, ukoliko nijesu, preporučuje da to bude bar jednu godinu prije upisa u školu.
„Oni se do treće godine igraju sami za sebe, ali primjećujemo da u programu jaslica djeca sve više učestvuju u zajedničkoj igri, tako da ih je, takođe, poželjno upisati i u tom periodu. Razlog za to nije samo socijalizacija, već i sticanje nekih navika kao što su navika pravilne ishrane, samostalnog hranjenja, nauče da se odviknu od pelena“, navodi on osvrćući se i na stav „da djeci ne može nigdje biti ljepše nego kod kuće“, koji ocjenjuje kao protivan dobrobiti djeteta.
„Sigurno je da djeci niko ne može pružiti ljubav kao roditelji, ali u samom druženju sa vršnjacima ono se oslobađa i usvaja od njih pravila ponašanja. U posljednje vrijeme postoji veliki broj djece koja imaju probleme u govoru, u ponašanju, djece koja su možda previše razmažena... Vrtić je nešto što je dobro i za djecu sa problemima u govoru, gdje oni u grupi sa vršnjacima uče od njih kako se pravilno govori. Tako je i sa ponašanjem, oni u vrtiću nauče da dijele, nauče da igračke nijesu samo njihove, nauče neka pravila koja kod kuće, pogotovo kao prezaštićena djeca, možda ne bi naučili“, jasan je on poručujući da je porast broja upisane djece iz godine u godinu najbolji pokazatelj da se sa njima kvalitetno i predano radi, ali i toga da su zadovoljni i mališani i roditelji.
