Kako je objasnio, ne postoji mogućnost dovoljno velike racionalizacije troškova sa jedne strane, i sa druge strane, dovoljnog povećanja aktivnosti i poslovnih prihoda, koji bi obezbijedili da se firma samostalno izvuče iz enormnih dugovanja.
“Tako nesto, isključivo sopstvenim snagama, ne bi bilo dostižno ni u značajno povoljnijem privrednom momentu. Tek detaljno sagledavanje stvari, nakon konstituisanja novih organa uprave, dalo je realnu sliku o razmjerama zatečenih problema”, naveo je on.
Akumulirani gubitak ICM-a je, kako je kazao, na nivou od tri miliona eura, gubitak 2020. godine je na nivou 375.000 eura, a gubitak za šest mjeseci 2021. godine 198.500 eura. Ukupna dugovanja kompanije su, navodi, blizu nivoa od 950.000 eura, što je u visini od oko 80 odsto od ukupnih godišnjih prihoda iz 2020.godine. Potraživanja od kupaca su na nivou od oko 220.000 eura, sa izrazito nepovoljnom strukturom ročnosti i značajnim udjelom spornih i teško naplativih potraživanja.
Kad je u pitanju kadrovska baza, kako je kazao Savović, glavni resurs kompanije čine njeni zaposleni, sa dominantnim znanjima i iskustvima u domenu laboratorijskih i tehničkih ispitivanja, zaštite na radu i slično.
“Ipak, i ovaj segment je jako opterećen neracionalnim odlukama, masovnim zapošljavanjima neprimjerenim potrebama i okolnostima, kao i nepovoljnom starosnom strukturom. U periodu u kojem je proizvodni sektor sveden na istorijski minimum, neadekvatno zapošljavanje u radnim jedinicama u kojima je već postojao višak, dovelo je do neodrživih opterećenja u fondu bruto zarada. Nova uprava je u ICM-a zatekla 70 zaposlenih, od čega pet preko agencije. Situacija je takva da sigurno oko jedne trećine zaposlenih nema konkretne aktivnosti i mogućnost da daje doprinos kompaniji, što se jako nepovoljno odražava na finansijski rezultat, ali i na motivaciju i radnu kondiciju kolektiva. Ukupan fond zarada, naknada zarada i ostalih ličnih rashoda u 2020. godini bio je 808.000 eura, sto je gotovo 70 odsto ukupnog godišnjeg prihoda. Napravljeno je stanje da su ovi iznosi nemogući za servisiranje, neprirodni i neodrživi”, objašnjava on.
Kad je u pitanju proizvodni sektor firme, odnosno radne jedinice Livnica i Čeličana, one, prema riječima Savovića, objektivno jesu pretrpjele tržišne udarce time što je kompleks metalske industrije u zastoju i mnoge partnerske firme nisu aktivne.
“S druge strane, veoma čudno saznanje, neshvatljivo i nedopustivo za svaki vid proizvodnje, bilo je da u dužem periodu nije postojala određena cijena koštanja ni za jednu vrstu proizvoda ICM-a, sa navodima da za tu aktivnost ne postoje odgovarajuće informacije i mogućnosti. Takav pristup zaista stvara nelagodu i otvorena pitanja o uzrocima i posljedicama ovakvog djelovanja u proteklom višegodisnjem periodu”, naveo je on.
Dolaskom na dužnost novog izvršnog direktora, djelovalo se, kako je dodao, u pravcu detektovanja problema i zastoja u preračunavanju relevantnih cijena koštanja proizvoda, čime će se u najskorije vrijeme izvršiti selekcija održivih i svrsishodnih poslova od onih koji su održavani iz nejasnih razloga.
“Posebno nezadovoljstvo zaposlenih proizvodila je činjenica da su mnogi korisni prostori zauzeti eksternim zakupcima, malim privrednicima i fizičkim licima, čime su otežani mnogi radni procesi, komunikacija i obuke u ICM-u. U tom smislu, posebno je neprijatno iznenađenje da su neki od zakupaca plaćali simbolične nadoknade, nisu adekvatno plaćali utrosenu struju, nego je to padalo na teret ICM-a, koji grca u sopstvenim dugovima. Takvi štetni ugovori i zloupotrebe prolaze sada kroz revidiranje uslova. Postoji spremnost da, koliko se maksimalno može, izađe u susret zakupcima i njihovim aktivnostima, čak i na minimumu održivih uslova, ali nikako na štetu Instituta kao što je u određenim primjerima bio slučaj”, kazao je on.
Savjesna, korektna i odgovorna lica i preduzetnici, kako kaže, neće imati problem da zadrže prostore u kojima rade, ako to ne ugrožava radne procese ICM-a i ne stvara dugove na teret Instituta.
“U proteklom periodu uloženo je mnogo napora i energije u obnavljanje povjerenja i zaključivanje reprograma za neodrživo visoke iznose dugovanja. Zahvalnost za razumijevanje zatečene situacije i, za sada, partnerski, a ne klasičan dužničko–povjerilački odnos, duguje se prije svega Elektroprivredi Crne Gore i rukovodstvu Opštine Nikšić, uz jednako uvažavanje i ostalih, manjih povjerilaca. Obaveze ka Opštini Nikšić, koje su na nivou daleko iznad održivog i mogućeg za servisiranje, biće predmet dogovora u odnosu na realne mogućnosti kompanije, a iskazana je i volja za daljim razgovorima u pravcu konstituisanja biznis zone koja bi uključila prostor na kojem djeluje Institut”, dodao je on.
Poseban akcenat u prethodnom periodu nova uprave je stavila na uključivanje svih kapaciteta ICM-a u logisticku i strukovnu pripremu za markiranje naftnih derivata, što je projekat koji se očekuje da bi mogao započeti u Crnoj Gori u 2022.
“U ovom domenu, opravdano se vjeruje da ICM može biti izuzetno relevantan faktor i član internacionalnog konzorcijuma koji bi aplicirao za dobijanje predmetnog posla. Ovaj projekat postavljen je kao ključni target koji bi mogao biti presudan poslovni tj. finansijski impuls za očuvanje firme i njeno spašavanje od klasičnog bankrotstva. I u ovom smislu, bilo bi veoma dobro da su koraci u cilju adekvatnog informisanja i interesovanja za projekat preduzeti puno ranije, imajući u vidu činjenice da se radi o poslu koji dugoročno može imati odlične implikacije na poslovni rezultat ICM-a, a, sa druge strane, znajući da Institut ovu temu kadrovski, znanjem i iskustvom može ispratiti na visokom nivou”, smatra Savović.
Na isteku šest mjeseci od konstituisanja novog odbora direktora, a prvog mjeseca rada novoizabranog izvršnog direktora, može se, kako kaže, konstatovati da se intenzivno radi na ispravljanju devijacija, racionalizaciji troskova, saniranju i reprogramiranju akutnih finansijskih opterećenja koja prijete da ugroze opstanak firme.
“Opravdana je nada da ICM ima budućnost u ovom statusu i obliku, a da njegov opstanak moraju podržati i lokalna i državna uprava, znajući koliki značaj ova firma ima prije svega za Nikšić i privrednu sliku grada. Mora se, s druge strane, reći da postoji velika zabrinutost i neizvjesnost zbog visine dugova koje je nova uprava zatekla u firmi, neodrživog opterećenja fonda bruto zarada, i da ljudi koji su egzistencijalno vezani za kompaniju toga moraju biti svjesni. Ovo narocito imajući u vidu da je u direktnim razgovorima ustanovljeno da dobar dio zaposlenih nije imao saznanja o realnom stanju”, jasan je on.
Imajući sve navedeno u vidu, realne mogućnosti, kapacitete i kvalitete Instituta, moraju se uložiti svi napori za njegovo spasavanje, a što je, smatra, moguće jedino kroz sistemski pristup i koordinaciju kompanije, lokalne samouprave, i Vlade Crne Gore, jer, kako kaže, ne postoji način da se firma sopstvenim snagama izbori sa naslijeđenim dugovanjima iz prethodnog višegodišnjeg perioda.
“Svjesni smo da je nepopularno i neprijatno ovako, u potpunosti demaskirati situaciju i postaviti realan prikaz zatečenog stanja, ali to je nešto sto se mora uraditi, prije svega zbog interesa ljudi čija je egzistencija vezana za funkcionisanje Instituta, i u cilju mobilizacije svih mogučih kapaciteta, jer je predstojeći period ključni za borbu za opstanak kompanije”, zaključio je on.
