Miki Vukićević je rođen u Nikšiću 1962. godine. Radio je kao muzički urednik na radiju i televiziji. Objavio je tri albuma i dvije zbirke poezije, pisao je za djecu, pozorište, i druge izvođače. Svoj život posvetio je muzici, sa gitarom je obišao mnoge zemlje, a kada je bio daleko bio je željan svog rodnog kraja.
Iza sebe je ostavio tri muzička albuma i dvije zbirke poezije “Ako se život vrati” i “Škola ljubavi i bola”.
“Mislim da je za jedan grad jako važno da postoje jake ličnosti koje determinišu vaše odrastanje i pokazuju urbani način života. I pored tuge koju osjećam kada govorim o Mikiju Vukićeviću, jer smatram da je bio nepravedno zapostavljen i kao kantautor, muzičar, tekstopisac, gitarista, ponosan sam što je postojao, što sam ga znao i što ima ljudi koji poštuju njegov rad”, kazao je muzičar i direktor Bedem festa, Petar Šundić, na promociji Mikijeve knjige “Kratke priče” koja je izdata posthumno.
Njegova prerana smrt probudila je u nama svijest sa kakvim smo čovjekom svakog dana provodili vrijeme, sa kakvim smo čovjekom sarađivali, družili se, smijali i dijelili ideje o budućnosti. Iako nije sa nama, Miki je svakog dana u našim mislima, sjećanjima i razgovorima. A ta sjećanja ne blijede. Živi kroz svoje pjesme koje nam je ostavio, a koje nikšićki muzičari često izvode u njegovu čast.
Ostvario je saradnju i sa velikim imenima poput Massima Savića za koga je napisao i komponovao pjesmu “Ljubav je stjerana u kut”.
U decembru 2014. godine, Miki je održao koncert na Sceni 213, o kome se još priča. Tu je i predstavio svoju zbirku “Škola ljubavi i bola”, kao i nove pjesme. Preminuo je šest mjeseci nakon toga, 4. juna. 2015. godine.
“Grade moj”, “Brate Nikšiću”, “Znala si ti”, “Proljeće”, “Kad odlaziš ti”, “Badnje veče” samo su neki od hitova koji će se i dalje slušati.
Nadamo se da će grad pod Trebjesom znati na pravi način da se oduži čovjeku koji mu je toliko stihova posvetio, umjetniku koji je “živio životom dječaka i umornog starca”.
izvor: CdM
