Vajar Petar Babić, koji je otvorio izložbu, definiše je kao reakciju na prazninu na ravnodušnost i proizvoljnost našeg doba, a glavno polazište je oslanjanje na tradiciju.
Umjetnik se ne ograničava samo na jednu tehniku, već kombinuje razne i ispituje njihove domete, zbog toga je, prema rijećima Babića, teško odrediti medij koji njemu najviše odgovara i često postoji dilema da li je njegovo stvaralaštvo grafičko, slikarsko ili crtež.
„U centru Lukinog stvaralaštva je portret, ali ne prepisivački, fizionomski. On zna da se radeći portret često skrene u autoportret i sa tim se direktno suočava, tražeći upravo u tuđem portretu autoportret. Na njima je pozadina često prazna i uokviruje mnoštvo bojica, a i poteza. Tako postiže harmoniju između subjekta i objekta i unutrašnjeg smisla. Njegovi su portreti razgovor sa samim sobom, preispitivanje, introspekcija, potraga za trenutkom sklada u gomili nesklada. Sve više odbacuje ilustarivnost i ne poštuje norme slikarstva“, objasnio je Babić.
Joksimović je rođen u Bjelom Polju, a Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek Slikarstvo u klasi Radislava Ratka Vučinića završio je u Trebinju. Izlagao je Bijelom Polju, Perastu, Trebinju, a 2014. godine imao je izložbu u Turskoj. Od ukupno sedam njigovih postavki, ovo je druga u našem gradu.
Organizator izložbe je JU Muzeji i galerije, a u okviru Nikšićke kulturne scene 2019.
Marija Goranović
