"Oduvijek je područje Grahova imalo izuzetno značajnu ulogu kako sa političkog tako i sa strateško-vojnog aspekta. Oko njegovog statusa su se lomila koplja posebno u vremenu kada je ovo područje bilo pod turskom upravom. Grahovo je bila strateška baza za pripremu ofanzivnih dejstava prema Hercegovini i Nikšiću, kao i u vrijeme ratovanja Crnogoraca protiv Napoleonovih trupa u Boki Kotorskoj i Dalmaciji. I Crnogorci i Turci su smatrali ko drži Grahovo taj ima ključeve od Hercegovine i ovog dijela Crne Gore. Zato od 1830. za narednih 30 godina odigrava se borba na život i smrt za Grahovo. Tog stava su se držali Petrovići: Petar I, Petar II, Danilo i Nikola. Smatrali su da ako neko iskaže pretenzije prema Grahovu kao da je ugroženo Cetinje. Slično su razmišljali i Turci i za njih je Grahovo značilo sigurniji položaj i status Hercegovine. Iz tog razloga Ali-paša Rizvanbegović – Stočević, potpomognut odredima konjice Smail-age Čengića, tokom avgusta 1936, (po novom kalendaru) zaposijeda Grahovo i stavlja do znanja crnogorskom vladaru (Petru II) da na ovo područje ne računa. Kada je crnogorski vladika o ovome obaviješten formira odred od 300 Crnogoraca pod komandom brata Joka i uputi ih ka Grahovu, a on nastavlja da prikuplja snage da krene u susret Ali-pašinim trupama", navodi se u saopštenju UBNOR-a.
Borba se vodila od 18. do 23. avgusta i u jednoj od bitaka Turci posijeku čuvenog grahovskog harambašu Mitra Kovačevića.
Radovan Damjanović, član Predsjedništva UBNOR-a i antifašista Nikšića kazao je da je vjerovatno ova izgubljena bitka ostala u sjenci veličanstvene Grahovačke bitke.
"No, i izgubljene bitke imale su u dugogodišnjoj slobodarskoj tradiciji crnogorskog naroda respekt i dužno poštovanje prema onima koji su u njima učestvovali jer su i te bitke imale svoje podvižnike i svoje junake koji su pisali crnogorsku istoriju. Iz tog razloga čudi zaboravnost društva i institucija da se ovom događaju za više od 170 godina nije poklonila odgovarajuća pažnja i podiglo neko spomen obilježje. Tek su prije 10-ak godina Društvo prijatelja Nikšića i bratstvo Kovačevića pokrenuli inicijativu za podizanje spomenika poginulim Petrovićima i polaganja njihovih zemnih ostataka u novoizgrađenu kosturnicu. Spomenik devetorici Petrovića je otkriven 2013. ispred crkve Svetog Đorđija, a dvije godine ranije zaviorio se kod Čelinskog potoka crnogorski barjak. Tada je poslata snažna poruka Crnoj Gori da se prema svojim poginulim sinovima, bilo da su poraženi ili pobjednici, treba odnositi s poštovanjem", kazao je Damjanović.
