Kako kaže, za to je potrebno znanje iz mnogo oblasti, zatim ljubav, mnogo slobodnog vremena i naravno novca. Ali kad se sve završi i „starac“ izađe u punom sjaju, srce je na mjestu, priča ovaj mladi Nikšićanin.
Njegova strast su popularne VW „bube“. Ljubav se prema ovom kultnom autu, kaže, rodila nekako spontano, još od prije desetak godina otkad je i maštao da će jednog dana imati svoju „bubu“.
To se kaže napokon desilo prije dvije godine kada je nabavio čuveni model iz 1972. godine . Tada je počeo sa restauracijom koja još traje.
„Ja i moj otac smo u nju uložili mnogo truda. Iako još nije završena plijeni pažnju prolaznika kroz ulicu u kojoj živimo. Proizvedena je krajem 1972. godine u Njemačkoj, kao Deluxe model, i prilikom restauracije je ofarbana u fabričku nijansu pastel bijele boje koda L90D. Sve je potpuno fabričko na njoj, a prilikom restauracije se vodilo računa o tome da bude što sličnija onom izdanju kao kad je sišla s trake davne '72. godine", kaže Dejan koji, iako mlad, već ima prilično znanja u ovom poslu.
Dosad je kaže u restauraciju uložio oko 4.000 eura, pri čemu je djelove naručivao iz Njemačke.
„ Ne postoji dio koji ne može da se kupi, ali cijene variraju zavisno od konkretnog dijela, njegove klase i kvaliteta. Kompletna svjetlosna grupa je Hella, što je bila posljedica neke sreće u potrazi za djelovima", kaže Dejan.
On kroz razgovor otkriva da je zaklet posjetilac svih skupova starovremenih automobila koji se održavaju u Crnoj Gori, ali i da pored starih automobila voli i skuplja stara bicikla.
Nenad Todorović
