Iako je završio pravni fakultet i radio kao opštinski sudija za prekršaje u Šavniku i sekretar u PTP “Sinjevina” od 2001. godine, Bijelić je odlučio da, nakon stečaja i likvidacije preduzeća, napusti pravnu profesiju, te da prihode stiče od stočarstva.
“Roditelji su uvijek držali nešto stoke. Sve poslove vezane za stočarstvo naučio sam kao dijete, a podučavao sam se i kasnije i uvijek sam ih rado obavljao, jer sam volio stoku. U radnom odnosu bili smo i ja i supruga, a kako smo u skoro isto vrijeme ostali bez posla, moralo je nešto da se radi i izdržava tada već petoro djece. Kasnije se rodilo i šesto”, kaže za Privredni portal Bijelić.
PODRŠKA PORODICE PRESUDNA ZA USPJEH
Bijelići su odlučili da se vrate u Bare, a odluku su svi u familiji prihvatili bez negodovanja.
“Porodica je na sve ovo reagovala uz podršku, sa shvatanjima da se sluša domaćin kuće, a i oni su bili svjesni da drugog izlaza nema. Rekao sam im da je to način i da se može pošteno svojim radom zarađivati. Čovjek je svoj na svome, radi kako sam osjeti i shvati da je najbolje kada nije potčinjen nikome, radi u dogovoru sa porodicom”, ističe Bijelić.
STOČNI FOND POSTEPENO POVEĆAVALI
Brigu o farmi vodi Nikola sa suprugom, sinom i jednim radnikom, dok ostala djeca kada dozvole školske obaveze priskaču u pomoć. Zahvaljujući napornom radu uspjeli su da prošire stočni fond.
“Od stoke trenutno posjedujem oko 330 grla ovaca i jagnjadi, 15 krava, dva bika i desetoro teladi. Stočni fond smo postepeno povećavali iz sopstvenog podmlatka, tako da smo do ovog broja došli poslije oko četiri godine ozbiljnog bavljenja stočarstvom”, naglašava Bijelić.
STOKE DOVOLJNO, FALI PROSTORA
Kako su povećavali broj stoke, Bijelići su tako proširili i farmu, ali ne još onoliko koliko je potrebno.
“Smještajni kapacitet je popunjen, jer mi dio kapaciteta treba za logorovanje baliranog sijena, pa imam namjeru u toku ove godine raditi još jednu štalu, ali nemam namjeru povećavati broj stoke. Već je vrijeme da se smanjuje iz više razloga”, kaže Bijelić.
Naporan rad na farmi Bijelićima olakšava mehanizacija koju su kupili od sopstvenih sredstava.
“Posjedujem potrebnu mehanizaciju za olakšanje poslovanja, a to su traktor sa prikolicom, kosačica, balirka, grabuljača, rasturivač stajnjaka, dizalicu za utovar stajnjaka, muzilicu i agregat. Sve ovo sam kupio od sopstvenih sredstava, bez podizanja bilo kakvog kredita. Izgradio sam tri štale, garažu za mehanizaciju, sve od svojih prihoda”, naglašava Bijelić.
OD STOČARSTVA MOŽE DA SE ŽIVI
Kada sve sabere i oduzme, Bijelić kaže da od stočarstva može da se živi.
“Učinkom nijesam nezadovoljan, ali nijesam ni prezadovoljan. Od stočarstva se može živjeti, ne idemo u zajam, ali se ne može baš zaraditi. Ulaganja u poljoprivredu su velika, ako hoćete da se bavite ozbiljno i odgovorno”, ističe farmer iz šavničkih Bara.
Bijelić kaže i da se stočarstvom nije lako baviti, naročito na sjeveru gdje za stoku, u toku zimskog perioda, treba obezbijediti veliku količinu sijena i koncentrovane stočne hrane.
”Čovjek mora uvijek biti prisutan među stokom, naročito ovcama. Slobodnog vremena nema, bez za nešto lakog sna. Da bi se čovjek bavio ozbiljno poljoprivredom treba da ima uređenu infrastrukturu, prije svega puteve i vodu. Mještani sela Bare izdižu na katune planine Sinjajevine, gdje se zadržavaju od 5-6 mjeseci, a poznato je da je bezvodna planina, sa loše urađenim putevima”, pojašnjava Bijelić.
Iako priznaje da je država i opština radila na unapređenju uslova za život i stočarstvo, Bijelić naglašava da to mora biti mnogo intenzivnije. Bijelić kaže i da je sarađivao sa Ministarstvom poljoprivrede od kojeg je dobio olakšice za kupovinu mehanizacije.
“Imao sam olakšice prilokom kupovine rasturivača stajnjaka i dizalice, gdje su mi vratili 50% novca od cijene i prilikom nabavke solarnog sistema za katun, gdje sam platio 20 odsto od vrijednosti. Kupio sam proljetos još jednu kosačicu, gdje su mi takođe vratili 50 odsto vrijednosti”, kaže farmer.
Na tržište Bijelić plasira jagnjeće i teleće meso, živu stoku, sir i kajmak. Nađu se pretežno i kupci, iako ima slučajeva i da se proda a da se ne naplati.
KO HOĆE DA RADI NEKA SE BAVI STOČARSTVOM
Iako je mogao mnogo lakše da zarađuje za život, Bijelić kaže da se ni jednog trentka nije pokajao što se opredijelio za poljoprivredu i stočarstvo.
“Radio sam kako sam smatrao da je najbolje, nikome nijesam polagao račune. Radi se kako se porodica dogovori, nijesmo ničiji najamnici. Moram napomenuti da mi je žena glavni oslonac u domaćinstvu koje se ozbiljno bavi poljoprivredom”, kaže Bijelić.
Svima koji imaju mogućnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom Bijelić savjetuje da se ne plaše posla.
“Mladim djevojkama bih poručio da ne bježe od udaje na selu, jer nije taj posao toliko težak, brzo se nauči, a kada se formira porodica žena postaje glavni inicijator posla. Poručio bih svima koji vole zdrav život, zdravu i kvalitetnu hranu, slobodu u radu da se okrenu selu i tu nađu egzistenciju”, zaključio je Bijelić.
Izvor: privredniportal.me
