Iako su “izgubili” mnoge drugare i mnoge partije karata, domina i tablića ostale neodigrane, maturanti nikšićke gimnazije “Stojan Cerović”, njih 17, okupilo se da obilježi šest decenija od kada su izašli iz gimnazijskih klupa. Još uvijek dovoljno “mladi” za susrete evocirali su uspomene na vremena kada je drug bio drug.
„Emocije su tu. Mislim da smo jako dobro živjeli, drugarski, i voljela bih da moja djeca i unuci imaju takvo društvo kakvo sam ja imala u Gimnaziji, ali nijesam sigurna da to sada funkcioniše tako“, kazala je Olivera Nikčević, rodom Kandić, diplomirani ekonomista.
Bila su to vremena kada je peticu bilo teško zaraditi, kada je odlične učenike lako bilo prebrojati.
„Bila sam u jednom jako dobrom odjeljenju sjajnih učenika i ljudi. Bilo je šest odjeljenja i svega dva odlična učenika. To su bili toliko strogi kriterijumi. Svako ko je upisao fakultet, ko je maltene prošao pored, završio je“, kaže Nikčević koja je nakon fakulteta ostala da živi i radi u Beogradu.
Te dvije odlične učenice su Branislava Srđa Radović i pokojna Milica (Jovović) Kaluđerović, koja je bila učenik generacije. Generacija je brojala 165 učenika, od toga 40 djevojaka. Imali su jedno žensko odjeljenje, dva mješovita i tri muška.
„Nikšićka Gimnazija je u tom periodu bila na vrhuncu po stručnosti u bivšoj Jugoslaviji, sa profesorskim kadrom koji je iznjedrio mnoge veoma dobre generacije. Jedna od tih generacija je i naša. Svi smo posle završene mature otišli na fakultet, najviše u Beograd, i svi smo manje–više u roku završili studije. Veći broj nas se vratio u Nikšić“, kazao je Vladimir Bajović, diplomirani ekonomista, nekadašnji direktor Nikšićke (Prve) banke.
Generacija je iznjedrila ugledne prosvjetne radnike, ljekare, ekonomiste, pravnike, sportiste, kulturne poslenike...Bilo ih je, kako rekoše „vječito mladi maturanti“, u svim sferama života.
„Naša privilegija je bila što nijesmo morali da čekamo posao. Svi smo imali zagarantovana radna mjesta i u tom periodu smo pokrivali najodgovornija radna mjesta u privredi, zdravstvu, obrazovanju. Iza nas je veliki broj diploma i pohvala. Vlado Vukmirović, koji je bio predsjednik Privredne komore, dobitnik je Trinaestojulske nagrade. Milica Jovović Kaluđerović je najbolji đak naše generacije. Bila je doktorant medicinskih nauka, osnivač prve dječje klinike u Nikšiću“, ne bez ponosa istakao je Bajović koji je dobio najveće priznanje grada, Nagradu oslobođenja Nikšića „18.septembar“.
A koliko im susreti znači najbolje je opisao Jovan Striković, neuropsihijatar.
„Redovno dolazim na ove skupove koji nas podmlađuju za deset godina. Ovi susreti su jedan biološki podsticaj koji nas osvježava“.
vijesti.me
