"Bez zlata ne idem na Zabjelo“, poručuje Žarko Pejanović, dok Vuk Koljenšić ističe: „Ja sam ovdje da neke svoje limite pomjerim“.
Preostala dva takmičara, od devetorice, koliko ih bilo na startu nadmetanja kažu da uživaju u ambijentu.
“Nama je udobno, top. Taman nema one vrućine iz Podgorice, da se ohladimo i odmorimo malo ovdje. Imamo vremena, pa i da dočekamo ovdje Novu godinu ako treba“, kaže Žarko u šaljivom tonu.
„Uživam, jako je lijepo iza mene, ispred mene i oko mene. Tako da se ne bih bunio i ostaću dokle mi god bude udobno i dok ne poželim neku novu avanturu u životu“, dodaje Vuk.
Priču je pokrenuta u Etno selo “Montenegro”, gdje se već jedanaest godina organizuje ovo neobično takmičenje.
“Prošle godine smo blago promijenili pravila. U prvih deset sezona nije bio dozvoljen odlazak do toaleta, bojali smo se da takmičarima to ne nanese neke zdravstvene probleme, pa smo dozvolili takmičarima odlazak u toalet na svakih osam sati. Onda se to pretvorilo u pravo psihološko takmičenje, a i takmičenje ko može duže da izdrži da leži. Tako je rekord pomjeren sa 52 sata na 117 sati prošle godine”, riječi su Milonje Blagojevića iz Etno sela.
Ističe da nadmetanje u džabalebarenju predstavlja i bijeg od svakodnevnih vijesti i briga.
“Mislim da je ljudima dosta i previše svih ovih dešavanja u vezi sa poslednje dvije godine. A kod nas uz ta dešavanja oko epidemije imamo još i ova politička naša dešavanja koja su ljudima preko glave. Ova situacija dođe ljudima kao rasterećenje da malo odmore mozak od svih vijesti na televizijama”, jasan je Blagojević.
Dok Vuk čita knjige i gleda filmove, Žarko je uvjeren u pobjedu, a nagrada za osvojeno prvo mjesto u džabalebarenje iznosi 350 eura.
