Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, Crna Gora se nalazi među prvih 10 država u svijetu po broju samoubistava.
Psiholog u Domu zdravlja Podgorica Anđela Golubović kazala je za "Dan" da je u Crnoj Gori, prema podacima Uprave policije, u prethodne dvije godine registrovano više samoubistava nego 2019.
"U prošloj godini je registrovano 120 slučajeva. Od početka Nove godine, za prva četiri mjeseca registrovano je 38 samoubistava, što znači da bilježimo trend rasta i u ovoj godini. Nažalost, jedini u regionu nemamo strategiju za prevenciju suicida. Ono što je pohvalno jeste to je što će ubrzo biti u funkciji nacionalna SOS linija namijenjena suicidnim pacijentima. U KCCG je za vrijeme pandemije postojala linija za psiho-socijalnu podršku, linija 1555, koja će sada biti preusmjerena za pacijente koji se suočavaju sa ovom problematikom. Uzroci suicida su mnogobrojni i ovaj fenomen je kompleksan i višedimenzionalan. Statistika kaže da oko 90 odsto onih koji pokušaju ili realizuju suicid pate od nekog psihičkog poremećaja. U velikom broju slučajeva to je depresija, ali ne treba izostaviti ni bolesti zavisnosti, šizofreniju, strukture ličnosti koje su fragilne i nezrele. Mada moram da napomenem da suicidnost može biti kategorija odvojena od mentalnih poremećaja i tada govorimo o uticaju socijalnih faktora kao što su nemaština i nezaposlenost", objašnjava Golubović.
Kako je dodala, u tim situacijama osoba pravi bilans za nastavak života i protiv toga, i to su situacije kada socijalni motivi prevagnu nad vitalnim motivima.
"U tom smislu govorimo o samoubistvu pacijenata koji pate od neke neizlječive bolesti ili samoubistvo kao posledica nekog nečasnog djela ili dugova. Svima su nam poznati slučajevi kada osoba izvrši samoubistvo nakon velike promjene u načinu života, ponižavajućeg iskustva ili sličnog "pada iz raja"", kazala je Golubović.
Psihijatar u Kliničkom centru Aleksandar Popović rekao je za "Dan" da je suicid jedan od gorućih problema u Crnoj Gori.
"Činjenica da se nalazimo u samom vrhu po stopi suicida, ne samo u Evropi, već i u svijetu, dovoljno govori o važnosti teme. Naime, prema podacima kojima raspolaže SZO, Crna Gora se po tom parametru nalazi među prvih pet zemalja u Evropi i među prvih 10 u svijetu. Napomenuo bih da su to podaci uglavnom dobijeni iz policijskih izvještaja, što ukazuje i na važnost dobijanja adekvatnih statističkih podataka, kako bismo znali razmjere problema i jasno se usmjerili u smislu prevencije. Veliki problem predstavljaju i pokušaji suicida, kojih je nekoliko puta više. Kao predsjednik Upravnog odbora Crnogorske asocijacije za unapređenje zdravlja – CAUZ, napomenuo bih da trenutno realizujemo projekat "Osvijetli um", uz podršku američke ambasade u Podgorici, u cilju promocije mentalnog zdravlja. Praksa pokazuje da su problemi mentalnog zdravlja sve češći, naročito nakon aktuelne pandemije, koja je umnogom uzdrmala sistem funkcionisanja svih nas. Iskoristio bih ovu priliku i da napomenem da problemi mentalnog zdravlja nisu nešto što se dešava tamo nekom, već da se svi svakodnevno krećemo duž tog kontinuuma između poremećaja i mentalnog zdravlja", rekao je Popović.
Iz Kliničkog centra je saopšteno da u Crnoj Gori ne postoji sistemski odgovor na ozbiljan problem suicida s kojim se godinama suočavama i da je to veliki javno zdravstveni problem.
"Ovaj problem se ni na globalnom ni na lokalnom nivou još ne adresira adekvatno, pa je donošenje adekvatne strategije za prevenciju suicida neophodno kao prvi korak u važnoj borbi da se broj izgubljenih života, naročito onih u najproduktivnijoj dobi, smanji", kazala je Tea Dakić, specijalista psihijatrije u KCCG.
Golubović: Porodica da obrati pažnju
Psiholog Anđela Golubović ističe da treba obratiti pažnju na presuicidalni sindrom, a to je period psihičke krize neposredno prije pokušaja suicida, u kome pacijent često skreće pažnju na svoju potencijalnu životnu ugroženost, šaljući nam razne verbalne i neverbalne signale.
"Istraživanja gotovo nedvosmisleno potvrđuju da se oko 50 odsto osoba koje su okončale svoj život samoubistvom obraćalo svom izabranom ljekaru u poslednjem mjesecu života. Suicidne misli se ne izgovaraju lako, pa porodica mora da obrati pažnju na situacije u kojima pacijent saopštava da nema planove za budućnost, da je počeo da poklanja lične stvari ili, pak, da piše testament, da danima ne spava ili ne jede", kaže Golubović.
