„Ja, Žarko Filipov Pavićević, ga nijesam ubio, niti ću to ikada priznat. Neka se nađe taj majčin sin koji će da kaže da sam ga ja ubio. Ja sam prav, zdrav, čitav i svjestan. Mom bratu su dojadile njegove muke. Bio je u bolnici u Nikšiću, ali su ga otpustili jer nijesu htjeli da rade oko njega, zato što ga je trebalo paziti kao majka malo dijete", tvrdio je Pavićević.
Optuženi je ispričao da je u kupatilu prao Rajkovu garderobu i posteljinu, te da se u kritičnom trentku njegov brat nalazio na udaljenosti od oko 10,15 metara.
„Sjedio je na kauču i vjerovatno je pao na šporet, stolčić i patos i tako sebi nanio povrede. Kada sam se vratio, našao sam ga da je pao, čelom prislonjen na šporet na drva, koji je bio vruć jer sam naložio vatru. Bio je sav krvav. Pokušao sam da ga podignem, meni je ispadao iz ruku i udario glavom i potiljkom o ivice stola", naveo je optuženi.
