Neke promjene raspoloženja i depresivni osjećaji nastaju sa normalnim hormonskim promjenama. Ali same hormonalne promjene ne izazivaju depresiju.
Ostali biološki faktori, nasljedne osobine i lične životne okolnosti i iskustva povezani su sa većim rizikom od depresije.
Razlozi neravnomjerne raspodjele polova, kada je depresija u pitanju, nisu baš sasvim jasni, ali se smatra da su dijelom biološki, dijelom psihološki, a dijelom socio-kulturalni.
U poređenju sa muškarcima, žene mogu imati jaču genetsku predispoziciju za razvoj depresije, jer su više izložene hormonalnom disbalansu. Ovo se posebno dešava tokom trudnoće, poslije nje i u menopauzi, Nije rijedak slučaj i da se dešava u ranijem periodu tokom puberteta.
Sa psihološke strane gledano, žene su “glasnije” od muškaraca, odnosno sklonije su tome da više razmišljaju o stvarima uopšte. To jeste dobro, ali itekako stvara podlogu za razvoj depresije.
Suprotno tome, muškarci imaju veće vjerovatnoće da reaguju na teška vremena sa stoicizmom, ljutnjom ili zloupotrebom supstanci. Kada su odnosi u pitanju, žene su uglavnom te koje više ulažu u vezu, pa će ih problem u istoj više pogađati i lakše će upadati u depresivna stanja, pogotovo ako je problem nerješiv.
U socio-kulturalnom smislu žene su izložene većem stresu od muškaraca. One ne samo da će, u nekim slučajevima, morati da rade baš kao muškarci, već će se od nijh možda očekivati da snose teret u održavanju doma, odgajanju djece, brizi o starijim rođacima i trpljenju u svakom smislu.
Životni vijek žena je duži nego kod muškaraca. Duboka starost je često povezana sa strahom, usamljenošću, lošim fizičkim zdravljem i nesigurnošću, a samim tim i sa depresijom.
Kod žena se češće uspostavlja dijagnoza depresije, a razlog tome je njihova posjeta ljekaru i spremnost da razgovaraju o problemima i osjećanjima koja su posljedica istih.
Muškarci će se veoma rijetko, samoinicijativno obratiti stručnjaku, čak i kada su svjesni svih simptoma koji ukazuju na depresivno stanje.
Prema nedavno sprovedenim naučnim istraživanjima, glavni “krivac” za veći vjerovatnoću depresije kod žena u odnosu na muškarce, je testosteron.
Američki naučnici su podvrgli stresu grupu muških i grupu ženskih miševa da bi za to vrijeme posmatrali moždanu aktivnost kod ovih životinja.
Kod ženskih miševa je uočeno depresivno ponašanje i povećana aktivnost u dijelu hipokampusa koji se aktivira pod stresom i pod dejstvom emocija. Kod muških miševa, moždana aktivnost u pomenutom dijelu hipokampusa bila je znatno manja, a smatra se da je za ovaj zaštitni mehanizam zaslužan testosteron.
Kada su naučnici uklonili testosteron kod muških miševa su se, poslije nove epizode stresa, pojavili simptomi koji ukazuju na depresiju. Sa druge strane, davanjem testosterona ženskim miševima, smanjena je aktivnost u hipokampusu i ženski miševi su postali otporniji na depresivno raspoloženje.
Izvor: N1
