Pismo prenosimo u cjelosti:
Poštovani gospodine Đokoviću, obraćam Vam se kao vrhunskom sportisti koji Srbiju proslavlja u svijetu i koji je učinio da se o cijelom regionu, u odnosu na raniji period, čuje pozitivno i afirmativno.
Umjesto scena drastičnih kršenja ljudskih prava, svijet je sada je u prilici da se, kroz vas rad i aktivizam, divi sportu i fantastičnim sportskim rezultatima koji su za maksimalno poštovanje.
Nedavno su lokalne vlasti grada Nikšića, u Crnoj Gori, odlučile da Vam dodijele 18. septembarsku nagradu. Ona je ustanovljena u čast oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu.
To je, ustvari, antifašistička nagrada. Tog dana, kada je zvanično objavljena odluka o vašoj nagradi, u Nikšiću je trebala biti održana mirna antifašistička šetnja LGBTIQ zajednice. Povorka ponosa u Nikšiću je zabranjena čak tri puta ove godine. Ranije prijave ovog događaja su povlačene usled pritisaka sa raznih strana koje nijesu željele takav događaj da se ikada desi.
Od marta do septembra 2015. godine u tom gradu, Crnoj Gori i u regionu se govori o Povorci ponosa u Nikšiću. Evropski politicari, aktivisti i pojedinci iz raznih zemalja svijeta su slali podrsku kroz kampanju #NiksicPride2015 koja je trajala u proteklih nekoliko mjeseci. Tokom tog perioda, lokalne vlasti, koje su pretpodstavljam i Vas iznenadile dodijeljenom nagradom, nisu pokazale nikakvu inicijativu i osjećanost prema LGBT zajednici. Prema LGBTIQ ljudskim pravima u Nikšiću ali u Crnoj Gori generalno vlasti imaju odnos koji je uvijek neiskren, a afirmativne političe izjave ne odražavaju stvarno stanje u zemlji. Da je Povorka zabranjena neki političari su znali istog trenutka kada je i prijavljena. Zato se niko, ko se, u gradu Nikšiću i Vladi Crne Gore, bavi ljudskim pravima, nije ozbiljno bavio pitanjima Povorke ponosa u Nikšiću uprkos javnim pozivima lokalnih aktivista i organizatora Povorke da nešto nije u redu i da im se prijeti smrću i batinama na svakodnevnoj osnovi. Sve ih je nekako zahvatio sindrom “ranije preuzetih ali važnih obaveza”. Mislim da obojica znamo sta to znaci.
Pozivam Vas da u znak solidarnosti s onima koji nisu ravnopravni, koji se suočavaju s užasnom mržnjom, koji trpe nasilje i prijetnje smrću, kojima se uskraćuju osnovna prava i slobode, vratite nagradu vlastima Nikšića ili da je Vi, simbolički, predate nevladinim organizacijama za ljudska prava, “Hiperion” i “LGBT Forum Progres”, koje se pokušavaju izboriti za LGBTIQ ravnopravnost u Nikšiću.
Nikšić je grad u kojem i Vi i ja imamo određene porodične korijene. Bio sam primoran napustiti taj grad, u kojem sam i rođen, i moju Crnu Goru. Vlasti i pravosudni sistem, prije dvije godine, nisu imale raspoloženja i volje da mi pruže osnovnu bezbjednost dostojnu čovjeka.
Vi odlično znate koliko svakom ljudskom biću znači sloboda, dostojanstvo i bezbjednost. Vraćanjem ove nagrade ili njenim simboličkim preusmjeravanjem prema LGBTIQ organizacijama koje se bore za ravnopravnost Vi ćete uraditi najbolju moguću stvar za grad Nikšić, za toleranciju i suživot svih, i pokazati prema svima da ste ove nagrade dostojan nosilac ali ne pod ovakvim uslovima i tretmanu koji doživljavamo.
Podravljam vas iz egzila u Kanadi, želeći vašoj porodici svako dobro a Vama da ponosno nastavite sa sportskim uspjesima.
Zdravko Cimbaljević, prvi deklarisani gay u Crnoj Gori LGBT aktivista.
