Tri godine kasnije, novac nije pronađen, a on danas živi bez ikakvih redovnih primanja, sa dvije krave i neizvjesnošću kako će prebroditi još jednu poddurmotorsku zomu.
„E, toga dana đavo me naćera te odoh u Žabljak“, prisjeća se Željko dana kada mu je kuća opljačkana.
Otišao je da kupi osnovne životne namirnice, jer u njegovom selu nema prodavnice. Nije se dugo zadržavao. Kada se nakon dva sata vratio, dočekala su ga provaljena vrata i ispreturane stvari.
„Ja i ne znam kako sam ostao na nogama i u svijesti. Ostao sam zaprepašćen. Ulazim unutra, haos, pustoš. Sve uništeno, ispreturano. Pare odnešene“, priča Željko.
A taj novac za njega nije bio samo ušteđevina. Bio je rezultat godina rada i odricanja, uz dio ranije sačuvanog novca koji je naslijedio od roditelja.
„Svaki euro je krvava zarada“, govori čovjek koji je, kako navodi, svakodnevno prelazio velike razdaljine kako bi radio sezonske poslove u komunalnom preduzeću na Žabljaku.
Novac je čuvao u kući, u improvizovanom skrovištu iznad šporeta. Račun u banci otvorio je tek nakon pljačke.
„Nijesam se nadao“, kaže kratko, objašnjavajući zašto životnu ušteđevinu nije držao u banci.
Dvije krave, bez primanja i neizvjesna zima
Od pljačke zu prošle tri godine, ali se Željkove životne prilike nijesu popravile.
Nekada je mogao da radi i zaradi za osnovne potrebe. Danas, kaže, više nije u mogućnosti da radi, a stalnih prihoda nema.
„Moja primanja su nula eura. Nula eura“, ponavlja Željko.
Uspio je da nabavi dvije krave, zahvaljujući kojima obezbjeđuje dio hrane. Za mnogo toga drugog, kaže, novca nema.
„Eto, dvije krave držim, čisto da imam šolju varenike i ljeba, da bih mogao biološki opstati.“
Na pitanje kada je posljednji put jeo meso, odgovara da se ne sjeća.
„Boga mi, ne pamtim. Treba za meso pare velike. Uslovi mi ne dozvoljavaju da bih ja kupovao to. Kupim supu i nešto što nema neku veliku cijenu. Čisto da zavaram želudac“, priča Željko.
Kaže da nije zahtjevan i da je navikao na skroman život. Ipak, zima na Durmitoru donosi dodatne brige.
Treba obezbijediti drva za ogrijev, a novca za njih nema. Zato sakuplja granje i drveni otpad, svjestan da to neće biti dovoljno kada stignu veliki minusi.
„Prve godine sam se nadao da će pronaći lopove“, priča on.
Željko kaže da je nakon provale očekivao da će policija pronaći počinioce i da će mu ušteđevina biti vraćena. Kako je vrijeme prolazilo, nada je bila sve manja.
Nezadovoljan postupanjem nadležnih, obraćao se, tvrdi, brojnim državnim institucijama.
„Ja se svim nadležnim adresama u ovoj državi obraćam, direktoru policije, ministru unutrašnjih poslova, premijeru, predsjedniku države, zaštitniku ljudskih prava i sloboda“, navodi Željko.
Prema njegovim riječima, odgovore je dobio samo od institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i službe predsjednika države.
„Drugi mi se ne obraćaju, kao da ne postoje“, kaže on.
Navodi da je dopis iz službe predsjednika države proslijeđen policiji u Šavniku i lokalnoj upravi, ali da do sada nije bilo rezultata.
Željko kaže da policija nije rasvijetlila slučaj. Na pitanje sumnja li na nekoga, odgovara: „Ja da sumnjam, ja se ne bih obraćao policiji.“
Otvoren žiro račun za pomoć Željku
„Više ne zaključavam vrata, ostao sam bez ičega. Na goloj ledini ostao sam bez ičega“, govori pokazujući vrata stare kuće.
Svoju priču naziva pljačkom sopstvenog vijeka. Ne zbog iznosa koji je nekome možda mali, već zbog godina rada i odricanja koje stoje iza svakog izgubljenog eura.
„Pljačka moga vijeka jeste. Ovo sam čitavog vijeka stvarao i krvavo zarađivao. I ovo je uništeno za čitav život. To mi je bio glavni oslonac u mom skromnom životu“, kaže Željko.
Danas više ne očekuje mnogo ni od institucija. Rabojnicima poručuje.
„Ja mislim da predajem ih u nadležnost Bogu, pa nek im on ispostavi račun za ovih 18.000. A u ove zemaljske zakone ja više ne vjerujem“, govori razočarano.
Ipak, uprkos svemu što ga je snašlo, ne namjerava da odustane.
„Borim se, život je borba. Još se borim, ne predajem se.“
Sve što ima od novca je otvoren žiro račun u banci, na kojem zapravo nema ni centa, al svako ko je u prilici može uplatiti i pomoći Željku da pregura teške dane.
Žiro račun:
535-0400200554750-94
