Nikšićanin, Zoran Vujičić, sa 23 godine je počeo da se bavi boksom. A ta priča je krenula iz bioskopske sale nakon odgledanog filma “Razjareni bik”. Samo par godina kasnije, od biskopske sale Zoran je stigao do Štutgarta i meča sa jednim od najvećih boksera svih vremena, Vladimirom Kličkom.
“Počeo sam se baviti boksom kao student treće godine Mašinskog fakulteta u Beogradu. Sa 196cm visine i 77kg težine nijesam mogao podići teg od 30kg. Od početka bavljenja boksom sanjao sam velika svijetla pozornice profesionalnog boksa. Znam da je to nestvarna priča, ali u mom slučaju ona je ostvarena”, počeo je priču Zoran.
Nedugo nakon borbe sa Kličkom sudbina je „zakazala“ Zoranu jedan drugi meč, najteži - borbu za životom. Dijagnostikovana mu je multipleks skleroza, i prihvatio je, kaže, kao životno iskušenje.
“Tu borbu sam prihvatio kao životno iskušenje. Imam najgoru dijagnozu multipleks skleroze, ali ja sam svih 15 godina mislio da nemam uopšte MS jer sam se osjećao dobro, izuzev hoda koji sam izgubio. Tek kad sam saznao da je moja bolest lako zaustavljiva, megadozama vitamina D3, objašnjeno mi je šta znači moja dijagnoza. Ja sam odmah dao izjavu da mi je Bog dao najgoru vrstu MS-a kako bih je pobijedio i dao hiljadama oboljelih put ka oporavku.”, objašnjava Zoran.
Zoran nije ni slutio da će mu nekadašnji protivnik u ringu postati životni prijatelj. Osoba koja je njemu i svima koji su uopznati sa Zoranovim primjerom vratila vjeru u čovjeka. Kada je bilo najpotrebnije i kada nije imao pomoć od svoje države Vladimir je pomogao Zoranu da dođe do neophodnog lijeka betaferona.
“Koristio sam ga 3 godine ali je moja dijagnoza prejaka za sve ljekove izuzev običnog vitamina D3, za kojeg sam saznao prije godinu dana da stopira autoimune bolesti. Vladimir je dolazio u Crnu Goru u aprilu 2009.godine i normalno za crnogorski šlif, mene nijesu pozvali. Zahvaljujući novinaru Vijesti, koji ga je pozdravio od mene, on je saznao za moju sudbinu. Zatražio je da razgovara sa mnom i rekao mi, vidjevši koliko me poštuju u mojoj zemlji „Ja sam tu za tebe!“. On je za mene više nego brat. Bez njegove podrške moja borba bi odavno bila ugašena. Zbog svega što taj velikan civilizacije čini za ja sam u srcu i Ukrajinac i imam veliku želju da posjetim moju drugu domovinu”, ističe on i dodaje da je bio sam 2002.godine i sa sinom 2014.godine gost na mečevima Klička.
Praktično sam sebi propisuje dijagnozu jer kaže da je čovjek samom sebi najbolji ljekar, a poboljšanje je vidljivo.
“Poboljšanja su vidljiva, moji saborci iz čitave bivše Jugoslavije me zovu doktore, a ja sam sebi dodao titulu profesora doktora za zaustavljanje MS-a, jer sam probao najveću dozu vitamina D3 u svjetu od 300000 IU što je 500 puta veća doza od one koju preporučuju. Mnogo ljudi sa prostora bivše Jugoslavije me kontaktiraju i dolaze kod mene i ja dajem svaki savjet besplatano, nekima sam i poklonio vitamina D3. Međutim za savjete doktorima, ukoliko bude interesovanja,to ne važi i moraće platiti znanje koje je prije 13 godina lansirao profesor doktor neurologije iz Brazila, Cicero Coimbra, čiji patent nije zaživio u praksi širom svijeta jer treba prodavati preskupe lijekove koji ne mogu učiniti ono što može vitamin D3. ”, objašnjava Zoran.
Uprkos svemu Zoran je uspio da u sebi probudi snagu za samoodržanjem. Svako svoje stanje u životu smatrao je, kaže, za jedino moguće u tom trenu i prema tome se odnosio kako je smatrao da treba. Bolest smatra iskušenjem koje treba prevazići i siguran je u uspjeh. Kaže ko se predao nikada nije pobijedio.
“Nemam nikakve bolove od početka mog problema i sada imam izazov kao u danima kada sam kao nejaki momčić sanjao veliki profesionalni meč u teškoj kategoriji. Primarno progresivnu MS niko nije pobijedio, a Zoran Vujičić smatra da to može. Svi pokazatelji su takvi da je bolest zaustavljena. Ne sumnjam u pobjedu, ustajati uz malu podršku za ravnotežu, mogu, sad predstoji hodanje”, ponosno ističe Zoran.
Zak raj razgovora Zoran je pričao o odnosu sa sugrađanima i mladim ljudima kojima on svakako može dati puno savjeta.
“Veoma poštujem mladi svijet u Nikšiću a i oni mene. Govorim im da su bolji od nas starijih, da su rođeni u vrijeme kad su isplivale na površinu mnoge stvari koje i najtalentovanijima i najpametnijima među njima neće garantovati život koji su zaslužili. Savjetujem ih da uče i da se pored toga bave nekom drugom aktivnošću koja ih ispunjava. Govorim im da su sami sebi najveći prijatelji i da ne dozvole da njihovim životima komanduju prolazne vrijednosti i petparačke priče. Život ovog pozitivnog avanturiste,koji je bio i sjajan učenik, im može pokazati da se sa velikom voljom može doći do života kakav se želi”, zaključuje priču za portal Onogošt, Zoran Vujičić.
