"Nikšićki Rudnici boksita, zvanično, prodati su za 5,4 milona u viđenom stanju bez prava na reklamaciju. Prvo je isplaćena tranša od 1,8 miliona nakon čega je stavljena kompletna imovina na bezuslovno raspolaganje novom vlasniku, koji je za rekordno kratko vrijeme prodao tešku mehanizaciju za više od tri million eura podizvođačima. Nakon toga isplaćena je tranša od dva miliona, a nije poznato da li je I posljednja rata ikad uplaćena", kazao je Maksim Vučinić na konferenciji za novinare.
Čelnik Radničke partije ističe i da mu nije jasno kako je upravna zgrada tog preduzeća ponovo vraćena u stečajnu masu, zbog čega je promijenjen stečajni upravnik i zašto je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uzeo baš taj slučaj od nadležnog sudije.
Vučinić tvrdi da se tenderom, a nakon dobijanja koncesije i ugovorom, uz Zagrad morao eksploatisati i površinski kop Štitovo i da je jedino tako moguća ekonomski isplativa eksploatacija tog kopa, pošto se boksit sa te dvije lokacije, zbog razlike u kvalitetu, miješa.
"To se nije dešavalo, već je tri godine eksploatisan samo i isključivo Zagrad. Nije poštovan odnos rude i potrebne otkrivke jalovine za tu rudu koji iznosi 1:3,5, što znači da se za tonu rude mora iskopati metara kubnih jalovine. Koliko je neznanje i bahatost trenutnog koncesionara najbolje govore podaci sa sajta gdje se oni hvale da su za jednu godinu (2017) iskopali million tona rude sa Zagrada sa svega 900 000 kubika jalovine. To je, zaista, impozantan “uspjeh” i najbolje potvrđuje koliko se nedomaćinski odnosi prema resursima", kazao je Vučinić.
Vučinić smatra da je koncesionar morao platiti penale kako predviđa i ugovor, ali umjesto toga država mu je nezakonito dala koncesiju nanova ležišta: Ciljevac, jamu Đurakov do…
Konferenciji za novinare prisustvovali su i inženjeri nekadašnjih Rudnika boksita.
Ilija Miljanić, jedan od njih, pozvao je ministre nove Vlade Bojanića i Milatovića da se pozabave ovom, ali i privatizacijama mnogih preduzeća u Nikšiću. On tvrdi da je najkvalitetnija ruda nemilice ekspoatisana, da se ne vodi računa o održivosti, o budućnosti rudnika ni zaposlenih, te da na taj način novi vlasnik Uniprom “zgrće” svake godine desetine miliona eura. Podsjetio je Miljanić i da je njihova kompanija nekad imala cijelo bogatstvo samo ako se računa zemlja u njihovom vlasništvu, kao i da su mnogi radnici u penziju otišli bez otpremnine, kredita… Po njegovom mišljenju da se samo Rudnici boksita “prečešljaju” novoj Vladi trebaće godinu.
Prema riječima Radivoja Kneževića, u trenutku kada je uveden stečaj, bilo je oko 11 miliona tona rude spremno za eksploataciju.
"Kada je došao Uniprom tada je na Zagradu bilo 1,5 miliona tona najkvalitetnije rude u Evropi. Te rude više nema. Radili sun a Zagradu, pa “navalili” na jamu Biočki stan…, ali ja sam ovdje samo da zastupam radnike, jer mnogi od njih su, umjesto zaslužene otpremnine, dobili mzernu penziju. Nije nama trebala nikakva socijala samo da nam je dozvoljeno da dva broda rude pošaljemo u Kinu, pošto je već bilo razrađeno tržište. Na taj način smo mogli dobiti sve što nam se dugovalo", rekao je Knežević, pitajući se kako su ta dugovanja prema zaposlenima stavljena u treći naplatni red.
"Uputili smo prigovor Privrednom sudu koji nas je odbio, nakon što je slučaj stajao kod njega 17 mjeseci. Na našu žalbu, Apelacioni sud je reagovao za 20-ak dana i sad ponovo smo u Privrednom sudu na čekanju. Da nije epidemije svi bi rudari došli pred Privredni sud", poručio je Knežević, zahtijevajući od nadležnih da riješe njihov problem.
I inženjer Branislav Dačević tvrdi da se u Rudnicima boksita sve naopako radilo, te da sad treba objektivno sagledati situaciju i namiriti potraživanja.
Izvor: Pobjeda
